Filmska čitanka druga je knjiga koju njezin autor, filmolog Ante Peterlić, nije bio u mogućnosti osobno autorizirati. U dovršenju Povijesti filma: rano i klasično razdoblje (2008) spriječila ga je viša sila, a o nekakvoj svojoj filmskoj čitanci za života možda nije ni razmišljao, jer ih je već objavio barem dvije. Ogledi o devet autora (1983) i Studije o devet filmova (2002), okupljajući tekstove o filmskim redateljima i/ili djelima koje je cijenio, vrlo su brzo postale kultno štivo filmofila i nezaobilazna literatura studentima filma.
Ipak, njima nisu ubuhvaćene sve filmske teme kojima se nestor hrvatske filmologije tijekom višedesetljetnih istraživanja bavio sintetizirajući svoje spoznaje o filmu, a komplementarne su poetici velikih autora i prekretničkim redateljskim ili stilskim postupcima velikih filmova. Visoko mjesto na ljestvici njegovih zanimanja zauzimali su žanr, filmska gluma i filmske zvijezde, a nije zanemarivao ni hrvatski film.
Sve to želi dokumentirati i ova knjiga. Dopisujući Peterlićevu kanonu filmskih redatelja, obrađenih u Ogledima, imena Babaje, Carnéa, Cukora, Forda, Hustona, Langa, Leana, Peckinpaha, Scorsesea, Tadića i Wildera, Filmska čitanka sabire na jednom mjestu i njegove najvrsnije esejističke prinose teoriji žanra – vesterna, slapsticka, mjuzikla, filma detekcije, fantastike, filma urote – kao i teoriji glume na filmu te povijesti holivudskoga filma i zvjezdanog sustava. Premda su napisani u različitim razdobljima, u rasponu od četiri desetljeća (od 1965–2006), autorovo uzbuđenje otkrivanja, lakoća memoriranja i vještina sintetiziranja filmskih činjenica u svim su tekstovima podjednako prisutni, na radost njegovih štovatelja i čitatelja.