Program Cinemaniac, koji se od 2002. realizira na Festivalu igranog filma u Puli, nastao je kao potreba predstavljanja inovacija iz svijeta umjetnosti i filma. Stvarajući novi društveni prostor, izložba uvodi u javni diskurs teme koje se tiču odnosa filma i vizualnih umjetnosti, prezentira se recentna produkcija umjetničkog videa, eksperimentalnog filma i multimedijalnih instalacija. U kontekstu takvih umjetničkih praksi suvremena umjetnost kao da postaje paralelna povijest, ali i budućnost avangardnog i eksperimentalnog filma te prostor u kojem se istražuju mogućnosti, granice i dispozitivi (filmske) slike, ali i novi kinematografski oblici.
Cinemaniac bira okruženje galerije koja postaje mjestom prezentacije pokretnih slika. Slike iz projektora u galerijskom kontekstu ne mijenjaju samo izlagački prostor nego i naše iskustvo i doživljaj umjetnosti. Projekcije transformiraju zadani galerijski prostor, angažiraju arhitekturu koju zauzimaju te stvaraju ambijent audiovizualnih iluzija, umjetnosti, znanosti i tehnologije.
9. Cinemaniac posvećen je MAFAF-u, Međuklupskom i autorskom festivalu amaterskog filma, koji se od 1965. do 1990. odvijao u Puli neposredno prije Festivala jugoslavenskog igranog filma. Dvadeset godina kasnije, putem dostupne dokumentacije i arhivskih materijala, pokušat će se učiniti vidljivom „nevidljiva povijest MAFAF-a“, kako bi se Festival primjereno kontekstualizirao, valorizirala se njegova važnost i rehabilitiralo sjećanje na ovu zanimljivu manifestaciju koja je brojem prijavljenih filmova i prisutnih autora bila najveća manifestacija alternativnog i neprofesionalnog filmskog stvaralaštva u Jugoslaviji, odnosno „barometar kretanja amaterskog filma u Jugoslaviji“ (Martin Bizjak)1, „čvorišna tačka u kojoj se sabiru i ocjenjuju iskustva protekle stvaralačke sezone i anticipiraju koraci budućnosti“ (Ranko Munitić)2.
Vladimir Anđelković u predgovoru kataloga iz 1990. anticipirao je buduće događaje: „Dvadesetpeta godina MAFAF-a je i njegovo najveće iskušenje: video ulazi na velika vrata i sada je ravnopravan sa filmom. Neka to bude stimulans i pomladi MAFAF i neka dovede mnogo novih mladih ljudi na Kaštel da gledamo njihove radove na ekranu i avione i zvijezde na pulskom nebu.“3 Dvadesetpetogodišnji festival dobiva obnovljeno ruho i nove sadržaje. Prisutnost videoradova, okrugli stol Filmska umjetnost i videostvaralaštvo, videoradionica, projekcije filmova europskih konoamatera, seminar o videoartu u Puli 1990, želje su i namjere Savjeta MAFAF-a.4
Dvanaest godina nakon Anđelkovićeva zapažanja, Cinemaniac nije donio nove radove na Kaštel, već ih je smjestio u bjelinu galerije, a organskom transformacijom ideja MAFAF-a u 21. stoljeću, šireći perspektive, zadržavajući interes za istraživačkim praksama u prikazivanju i radu s pokretnim slikama i internacionalizirajući događanje ponovo je doveo u Pulu neke ranije sudionike MAFAF-a poput Toma Gotovca, Ivana Faktora ili Dana Okija, kao i sasvim nove naraštaje vizualnih umjetnika.
Danas se o MAFAF-u javno malo zna i malo govori; dostupna literatura i dokumentacija rijetke su i krhke, Festival je zaboravljen i ignoriran na brojnim poljima, kolektivno amneziran, a sjećanja se danas strukturiraju primarno u privatnim razgovorima sa sudionicima, akterima, ljubiteljima, prijateljima, poznavateljima, koji o MAFAF-u razgovaraju sa sjajem u očima, zapažajući kako se MAFAF ipak snažno upisao u narative koji prelaze granice lokalne sredine.
U procesima kritičke valorizacije i kontekstualizacije potrebno je istaknuti aspekte institucionalnoga i koncepcijskog konteksta, odnosno važnost kulture kinoklubova od 1960-ih godina u SFRJ, kao načina okupljanja i oblika samoorganizacije u samoupravnom socijalizmu. Od Kinokluba Zagreb, gdje posebno mjesto zauzima festival GEFF (1963–1970), koji je doprinio osnivanju pulskog festivala MFAF-a, 'Medjuklupskog festivala amaterskog filma', najznačajnije manifestacije alternativaca kod nas"5, zatim organizatora – pulskog Kinokluba Jelen i Kinokluba Beograd, na čiju je inicijativu MAFAF pokrenut. Skupina kinoamatera okupljena oko Kinokluba Zagreb radikalno je usmjerila amaterski film, ponudivši estetski koncept koji je provocirao i stvaralački poticao. MAFAF nije poput GEFF-a imao program i manifest, ali je sudjelovao u pretpostavkama razvoja amaterskog filma glede estetskih i teorijskih stavova o antifilmu, kao gotovo dominantnom stvaralačkom principu koji je navodio na istraživanje filmskog medija, idejama koje su imale za cilj otvaranje novoga prostora u filmskom izrazu. MAFAF je postao susretište ljudi od filma, nastao u neposrednom vremenskom i duhovnom okruženju GEFF-a i ideja antifilma, ali ih nije nametao, bio je festival potaknut drugim festivalom. Kontekst velikog festivala igranog filma u tom je smislu imao značajnu ulogu. MAFAF je bio jednostavno – MAFAF, festival koji je niknuo iskreno, spontano, iz entuzijazma, ne iz teorija.6
"Koncepcija Međuklupskog festivala amaterskog filma u Puli sastoji se u povezivanju klupskog i autorskog interesa te u daljnjem razvijanju predispozicija koje prirodno proizlaze iz mjesta i vremena njegova održavanja", doznajemo iz teksta Martina Bizjaka o MAFAF-u 1969. godine, a pitanje koje se od početka postavljalo problematiziralo je status festivala, koji je oscilirao između autorskog i amaterskog.7 Na MAFAF-u su se istaknuli – djelima koja danas imaju antologijsku vrijednost – mnogi autori, od kojih su neki s uspjehom prešli u profesionalnu kinematografiju, kao i različite generacije danas zapaženih vizualnih umjetnika koji djeluju u kontekstu audiovizualne umjetnosti i pokretnih slika: majstori amaterskog filma Mihovil Pansini, Vladimir Petek, Ivan Martinac, Lordan Zafranović, Ivica Matić, Franci Slak, zatim Želimir Žilnik, Tomislav Gotovac, Ivan Faktor, Branko Karabatić, Zdravko Mustać, Boris Poljak, Vladislav Knežević, Josip Zanki, Dan Oki…
Mala Pula pojavila se u trenutku kada je jugoslavenskom filmskom amaterizmu počela prijetiti opasnost od drobljenja u organizacijskom smislu i od potpunog zatvaranja u isključivo amaterske okvire i interese (Munitić) – MAFAF je privlačio pozornost svih onih koji prihvaćaju jedinstvo kinematografije i podupiru evoluciju filmskog medija u bilo kojem obliku i planu. Mala Pula postala je ono što je bilo najpotrebnije – radni susret sineasta, međusobno upoznavanje i razmjena iskustava, manifestacija koja potiče studije i analize. MAFAF je bio pionirski pokušaj da se prvi put u okvirima filmskoga amaterizma uspostavi jasan i kontinuiran kriterij, sustav vrijednosti u ocjenjivanju i selektiranju, koji se odrazio na sveopću sliku i standarde produkcije.
Kritička pozicija različitih umjetničkih praksi kao odmak od normativnih umjetničkih sustava reprezentacije obilježio je svjetsku umjetničku scenu 1970-ih godina, a slične aktivnosti umjetnika pronalazimo i na prostorima bivše Jugoslavije. Radikalne i inovativne umjetničke prakse šezdesetih i sedamdesetih inicirale su alternativan način umjetničke produkcije i prezentacije umjetnosti, redefiniciju umjetničkog djela, mijenjanje umjetničkih konvencija te preispitivanje umjetničkih sustava. Jedna od važnijih promjena koju je područje umjetničkoga kritičkog djelovanja putem nadovezivanja na prakse avangarde i neoavangarde izazvalo već tih godina zasigurno je pojava inovativnih i alternativnih umjetničkih formi i modela reprezentacije. MAFAF je bio trenutak izravnog suočavanja nezavisne i neprofesionalne produkcije kinoklubova s profesionalnim filmskim radnicima, umjetnicima, teoretičarima i njihovim iskustvom. Zanimljivo je uočiti kako je publika prihvaćala specifičnosti amaterskog filma, pri suočavanju s latentno eksperimentalnim osobinama koje su ovoj vrsti filmske djelatnosti imanentne, uočava Bizjak.8
Sredina osamdesetih godina naznačava upisivanje videoumjetnosti u program Festivala, nov je medij promatran pod kosim svjetlom koje baca filmski projektor. Istraživati tehnološke i estetske okolnosti novoga medija, aspekte i mogućnosti videoslike postaje zadaća budućih naraštaja. Nastaviti tamo gdje je MAFAF stao. Fokusirana na filmove umjetnika, videoprojekcije, instalacije, ideje proširenog filma, izložba Cinemaniac na širokoj publici pristupačan način prezentira i objedinjuje teme filma, umjetnosti i tehnologije, njihovu povijest koja je i povijest eksperimenata. Ona je proizvod društva metamedija i kulture koja je naslijedila avangardne tehnike montaže i kolaža, dodala tehnike sempliranja i digitalne manipulacije slike i zvuka, gdje digitalni kontekst kao digitally expanded cinema pruža platformu za kontinuitet tradicije alternativnog, eksperimentalnog filma i istraživanja u kontekstu pokretnih slika.
Informativni program / Nevidljivi MAFAF istraživačka je platforma, projekt koji se u etapama realizira u nekoliko prepoznatljivih prezentacijskih formata – izložbe, programi filmskih projekcija, serija razgovora – panel-diskusija – simpozij, publikacije: katalog, zbornik, a imat će važnu ulogu u stvaranju arhiva, čuvanju i prikupljanju mafafske građe.
Cilj projekta nije jednoznačna linearna historiografska rekonstrukcija osnovnih podataka (kronologija, sudionici i filmovi). Ona je istraživačko polazište, referencijalno uporište i jedan od metodoloških alata. Namjera je stvaranje subjektivne kritičke reinterpretacije. Riječ je o pokušaju otvaranja novoga diskurzivnog prostora kako bi se na specifičan način, ali bez mitologizacije, razmotrio MAFAF. Stoga namjera projekta nije stvaranje fiksnog povijesno utemeljena narativa, nego naznačavanje nestabilne privremene mape fragmenata i mozaika podataka, slabo povezanih činjenica, proizašlih iz blow up-metode – isticanja, izvlačenja i uvećavanja detalja, skokova, rezova i proizvoljnih povezivanja, kako bi se artikulirao drugi pogled, istovremeno blizak i udaljen, koji možemo shvatiti kao kontekstualnu praksu.
Izložba nema namjeru tražiti odgovore na pitanja gdje je, kako i zašto nestao MAFAF, već ukazati na činjenicu da je on postojao.
Možemo tek ustvrditi, parafrazirajući Ivana Martinca, da se „slabo vidi sa Sljemena“. Ili istražiti, riječima Save Trifkovića, dobitnika nagrade na Prvom MAFAF-u za film Ruke ljubičastih daljina…, „da li još uvijek traje dilema prve večeri: da li je MAFAF velika iluzija generacije iz 1965. godine“.9
Bilješke
1Martin Bizjak, IV Međuklupski festival amaterskog filma – Pula 1969., Istarski mozaik, br. 5, Pula 1969.
2Ranko Munitić, Tri večeri pod zvijezdama, Istarski mozaik, br. 5, Pula 1969.
3Vladimir Anđelković (bez naslova), u: 25.MAFAF, katalog, Pula 1990.
4Dr. Mira Kermek Serdanović (bez naslova), u: 25.MAFAF, katalog, Pula 1990.
5Dr. Hrvoje Turković, Hrvatski eksperimentalni film, u: 49. Festival dokumentarnog i kratkog filma, katalog, Beograd 2002.
6Nikola Lorencin, Povodom dvadesetpete obljetnice MAFAF-a, u: 25. MAFAF, katalog, Pula, 1990.
7Martin Bizjak, isto.
8Isto.
9Sava Trifković (bez naslova), u: 25. MAFAF, katalog, Pula 1990.