Dziga Vertov
Na novom Kratkom utorku, koji će se dogoditi 26. listopada u 21.15h u kinu Tuškanac u Zagrebu, prikazujemo tri nijema filmska žurnala iz serijala 'Kino-pravda' slavnog sovjetskog pionira dokumentarnog, ali i eksperimentalnog filma Dzige Vertova, nastala između 1922. i 1924. Oni pružaju jedinstveni uvid u svakodnevni ruski život toga doba, često se fokusirajući na obične ljude, ali vrlo su zanimljivi i kao stilska prethodnica i prostor u kojem je autor isprobavao inovativne filmske postupke koje će kasnije koristiti u svom slavnom remek-djelu 'Čovjek s filmskom kamerom'. Žurnale će s gitarskom glazbom uživo pratiti jedan od najpoznatijih slovenskih glazbenika srednje generacije Boštjan Narat.
Dziga Vertov
'Kino-pravda' (prevedeno s ruskog - 'filmska istina', ali naslov treba promatrati i u kontekstu filmskog 'dodatka' tadašnjim službenim partijskim dnevnim novinama imena Pravda), serija je od 23 filmska žurnala koja su realizirali Dziga Vertov (pravim imenom David Kaufman), njegov mlađi brat, snimatelj Mihail Kaufman, i supruga montažerka Elizaveta Svilova, od lipnja 1922. pa sve do sredine 1925. Njih troje činilo je avangardnu umjetničku grupaciju nazvanu Kinoki (spoj riječi 'kino' i 'oko'), koja je po Vetovljevim riječima u žurnalima prvi put prakticirala njegovu istoimenu filozofiju 'kino-oka', polazeći od teze da je kamera instrument nalik ljudskom oku, pa ju je zato najbolje koristiti baš za dokumentiranje događaja iz stvarnog života tj. realnosti, kao opozicije igranom filmu (ona će naravno biti najizraženija u 'Čovjeku s filmskom kamerom'). Koncept 'kino-pravde' pak predstavljao je želju da se za filmske žurnale uhvate komadići svakodnevne stvarnosti života običnih ljudi - na tržnicama, u kafićima, školama, na cesti, ponekad snimajući ih skrivenim kamerama, za razliku od dotad uobičajenih praksi da se žurnali bave buržoazijom.
Kino-pravda
Trojac Kinoki polazio je od konstruktivističke i futurističke doktrine, i u skladu s avangardnim gibanjima toga doba svoje djelovanje širio i na teoriju - u obliku pisanih manifesta. Prvi takav, pod naslovom 'Mi', Vertov je objavio u časopisu 'Kino-fot', a osim što je u njemu propagirao ideju da umjetnost treba postati utilitarna i 'služiti' revoluciji i radnicima, u njemu je i prvi put proklamirao novu estetiku filma na području SSSR-a, uvevši princip 'montaže kao geometrične esencije gibanja na način sugestivnog povezivanja slika'. U skladu s tim Vertov je većinu svoje stvaralačke energije posvećivao radu za montažnim stolom. Iako je prvih nekoliko izdanja 'Kino-pravde' bilo većinom klasično smontirano, i to od već postojećih materijala koje su snimali državni snimatelji, od petog izdanja nadalje kreativna ekipa kreće hrabrije u produkciju. U toj epizodi događaje konstruktivistički povezuju scene čovjeka koji čita novine, a uskoro Vertov počinje eksperimentirati u organizaciji materijala - neke epizode bave se događajima u okviru jednog dana, neke samo jednim događajem.
Epizode 'Kino-pravde' obično nisu uključivale igrane rekonstrukcije, što je bilo često u žurnalima toga doba. Kamera je jednostavna, funkcionalna i neelaborirana. Svaki žurnal se obično bavio s trima temama i trajao između 10 i 20 minuta. Teme su bile obrađene deskriptivno, a ne narativno, a u njima su se prikazivale stvari poput popravaka tramvajskih pruga, organizacije seljaka u komune ili njihov prvi posjet Moskvi. Iako su u njima vidljive i suptilne propagandističke tendencije (u epizodi o gradnji novog aerodroma vide se bivši carski tenkovi koji pripremaju temelje), Vertov i ekipa nisu se libili prikazati i tamnije strane života, npr. problem nedostatka hrane u novoj socijalističkoj državi.
Principi 'Kino-pravde' imali su veliki utjecaj i dalekosežne posljedice na razvoj dokumentarnog filma. Iz njih izvire fenomen cinéma véritéa, novog revolucionarnog pristupa dokumentarcu iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Također, utjecali su i na vizije neoavangardnog radikalnog filmskog pokreta Grupa Dzige Vertova, koji su pokrenuli Jean-Luc Godard i Jean-Pierre Gorin 1968.
Na Kratkom utorku gledat ćemo tri epizode 'Kino-pravde'. U epizodi broj 7, objavljenoj 25.7. 1922., u kojoj je po prvi put natpise radio slavni konstruktivistički slikar Aleksandar Rodčenko, između ostaloga pratimo suđenje socijalističkim revolucionarima, ponovnu izgradnju sibirskog sela Taseeva, napuštene rudnike tinjca na Bajkalskom jezeru, scene iz liječilišta u Sočiju, kao i s Kavkaza.
Kino-pravda br. 7
'Kino-pravda' broj 10, iz rujna 1922., većinom je povećena Sveruskoj Olimpijadi. Novi kult brzine i vještine ono je što je nedostajalo staroj Rusiji, a Vertov montirajući scene bacanja koplja i skakanja s motkom, eksperimentira s onim što zove 'preciznom studijom pokreta'. Priprema - izbačaj - let - pad. Jedan kadar za svaku fazu putanje. Vertovljeva tehnika montaže ovdje postaje atletska. U tom 'stilu' su napravljeni i natpisi unutar žurnala - nisu više 'dosadno' vodoravni.
Kino-pravda br. 10
Posljednja epizoda koju ćemo gledati je devetnaesta, u kojoj Vertov pokušava možda i previše toga za samo 17 minuta. Ova 'Kino-pravda' posvećena je ženama - radnicama i seljankama, a u njoj nas autori vode od Crnog mora do Arktika, od stočarki, do Lenjinove supruge i sestre. Na kraju imamo sekvencu u kojoj vidimo Vertovljevu ženu, montažerku Elizavetu Svilovu, kako montira film koji gledamo. Slična scena postoji i u 'Čovjeku s filmskom kamerom', koji će tek biti snimljen.
Kino-pravda br. 19
'Ozbiljan pristup filmskom žurnalu potreban je zato da ta tvornica filmskog zapisa u kojem život prolazi ispred oka kamere ne nestane zauvijek, nego da ostavi trag, precizan i neponovljiv. Trenutak i način na koji pustimo život u objektiv kamere određuje društvenu i povijesnu vrijednost materijala i posljedično kvalitetu cijelog objekta promatranja' - Dziga Vertov
Boštjan Narat slovenski je glazbenik, publicist, televizijski voditelj i doktor filozofije. Najpoznatiji je po desetogodišnjem radu u grupi Katalena koja je uspješno spajala slovensku tradicijsku glazbu i rock. U posljednje vrijeme djeluje kao kantautor, a vodi i TV emisiju Panoptikum na RTV Slovenija, koja se bavi aktualnim kulturno-političkim, humanističkim, filozofskim i kulturološkim temama i drušvenim fenomenima. Ovaj program prvi put je izveden u okviru festivala FEKK u Ljubljani ovog kolovoza.
Boštjan Narat
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s Austrijskim Filmmuseumom u Beču i festivalom FEKK, a ulaz na njega je 25 kn. Filmove puštamo s DCP-ja.
Raspored projekcije (45 min):
Kino-pravda br. 7, vrijeme objave: 25.7. 1922., 11 min 29 s, DCP
Kino-pravda br. 10, vrijeme objave: rujan 1922., 15 min 38 s, DCP
Kino-pravda br. 19, vrijeme objave: svibanj 1924., 17 min 22 s, DCP