Ve­dran Ša­ma­no­vić: FO­TO­GRA­FI­JA U HR­VAT­SKOM EK­SPE­RI­MEN­TAL­NOM FIL­MU

Sistematizacija i izvori

Najteža faza rada bila je ona pripremna, tijekom koje je valjalo definirati način obrade zadane teme i pribaviti relevantan filmski i videomaterijal koji će mi poslužiti kao temeljni analitički fundus.

Nakon podosta premišljanja i pokušaja uspostavljanja analitičkog sustava najprimjerenijeg izabranoj temi, zatvorio sam krug vrativši se na početak. S jedne strane zaključio sam kako svakom filmu, bez obzira na rod (jasno, isključivši filmsku animaciju zbog razumljivih tehničkih specifičnosti), valja analitički pristupiti na jednak način. Naime, vraćajući postupke stvaranja filmske fotografije na temeljno, poglavito u tehničkom segmentu, isključivši pritom estetsku dimenziju i umjetničku valorizaciju, elementi analize filmske fotografije postaju univerzalni za sve filmske vrste, rodove i žanrove. Širokokutni objektiv u svakom je analiziranom slučaju širokokutni, a difuzno je svjetlo 'meko', bez obzira govorimo li o fabularnom filmskom djelu ili tvrdokornom eksperimentu visokog stupnja apstrakcije.
S druge pak strane, način primjene tih i sličnih čimbenika filmske fotografije posve je druga priča, koja zapravo i daje smisao istraživanju. Univerzalni tehnički čimbenici samo su preduvjeti za puko bilježenje filmskog i videozapisa, dok se po raznolikosti njihove primjene razlikuju filmski rodovi i vrste. Tek vještina, znanje i inventivnost svakoga pojedinog snimatelja raznorodnim će filmskim djelima udahnuti potrebnu likovnu komponentu, fotografsku (ili točnije fotografijsku) sugestivnost koja će, djelujući zasebno u svakom filmskom rodu i filmskom djelu, u gledatelja stvoriti željeni učinak (emociju i zaključak).

Pristup potrebnom filmskom fundusu također je bio svojevrstan problem, nažalost prilično indikativan kada je riječ o hrvatskom odnosu prema filmskoj umjetnosti, a posebice prema ovoj, specifičnoj i širokoj filmskoj publici nepoznatoj. Velik dio filmova pribavio sam zahvaljujući susretljivosti samih autora - kolega s kojima sam imao priliku popričati o njihovim djelima. Drugu, veliku skupinu filmova dobio sam na uvid uz pomoć Hrvatskoga filmskog saveza, ustanove koja upravo hrvatskom eksperimentalnom filmu posvećuje iznimnu pozornost.

Pregled treće skupine filmova ljubazno su mi ustupili djelatnici Hrvatske kinoteke, ustanove koja se sustavno brine o filmskoj građi. Četvrtu skupinu filmova pregledao sam zahvaljujući prijateljima, filmskih kolekcionarima koji godinama, na legalne, polulegalne i sasvim ilegalne načine godinama prikupljaju eksperimentalne filmove, stvarajući na taj način skromne privatne arhive. Petu skupinu filmskih naslova, a čine ih radovi koje sam imao na svojim policama, gotovo da nisam morao ni gledati. Većinu sam, zahvaljujući opetovanim projekcijama tijekom godina, znao gotovo 'napamet'.

Polazište u analizi fotografije u hrvatskom eksperimentalnom filmu bila su mi izražajna sredstva filmskoga snimanja, dakle rasvjeta, boja, primjena objektiva, stanja, kretanje i pokreti kamere te kompozicija filmskoga kadra. Kako bih u deskripciji bio što učinkovitiji, čitkiji i jasniji, svaki sam segment filmske fotografije obradio ilustrirajući ga uz pomoću konkretnih filmskih primjera. Primjeri nisu odabrani isključivo prema kriteriju kvalitete, a svakako ni po popularnosti ili eventualnoj prikazivalačkoj (festivalskoj) uspješnosti. Te sam filmove, osim po osobnim kriterijima, prije svega birao prema njihovoj egzemplarnosti i deskriptivnom potencijalu.

Vedran Šamanović