Povodi

Ivonino ulično kino i festival

Ivona Biočić-Mandić, diplomirana kiparica koja se u posljednje vrijeme intenzivno bavi filmskim eksperimentima, zamislila je, a početkom lipnja u središtu Zagreba i izvela, neobični projekt Ivonino ulično kino. Na ulici ispod tržnice Dolac i spomenika kumici umjetnica je na tijelima prisutnih gledatelja projicirala sirovi snimljeni materijal. Ideja toga projekta proširenog filma / kina bila je da se primorski krajolik, kao prevladavajući motiv izabranih kadrova, kontrastira s prostorom grada, pri čemu se zvukovi morskoga krajolika miješaju s gradskim zvukovima. Glavi lik i inspiracija za projekt bio je Tomislav Gotovac, čije je tijelo poslužilo kao ekran Ivonina kina.

Umjetnica je istodobno snimala projekciju filma na ljudima koji se kreću ili stoje na mjestu, na fasadama, kamionima itd. Opisujući projekt, kaže: »Publika više nije pasivni promatrač, već aktivni sudionik događanja. Publika osluškuje zvukove filma nemoćna da vizualno percipira filmsku sliku. Ja postajem promatrač koji kamerom snima film koji se oslobađa okvira i pritom stavlja publiku u novi odnos. Istražujem i razbijam formu stvarajući Novi film oslobođen zadanog okvira filmske slike, filmska slika se razbija na stubištu, lomi na tijelu, istražujem prostor koji nastaje u toku projekcije.«

Drugi dio projekta odigrao se nekoliko dana poslije, na Strossu kod uspinjače. Kao projekcijsko platno za film u jednom kadru, u kojem je publika pet dana prije bila aktivnim sudionikom, poslužio je Tomislav Gotovac. Publika se, dakle, vraća u ulogu pasivna promatrača. Rezultat projekta dva su nova filma, Ivonino ulično kino 1 i 2, u koje su ugrađene i slučajnosti prilikom snimanja

U međuvremenu, na zagrebačkom Strossmayerovu trgu, u sklopu uličnog festivala C’est is d’best, događao se Ivonin film festival. Zamišljen kao putujući, gostujući festival pod vedrim nebom, trajao je tri dana (6-8. lipnja 2006), a uz autoričine filmove prikazani su filmovi njezinih suradnika: Vedrana Šamanovića, Irene Škorić, Mladena Burića, Staše Čelan, Tanje Dabo, Tomislava Gotovca i Željka Radivoja. Ambicija je projekta, koji je ove godine u pilot-fazi, da promovira nezavisne filmove, i to ne samo kratkoga metra, te da putujući gradovima i selima nađe kino (ma što to bilo: galerija, muzej, štagalj...) i gledatelje za filmove i u drugim mjestima.

Diana Nenadić