Utemeljena u počast filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću te prvi put dodijeljena na Pulskom filmskom festivalu 2010, godišnja nagrada „Vedran Šamanović“ i ove se godine dodjeluje “filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu”. Nagradu je osnovalo pet filmskih udruga: Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez.

Odlukom tročlanog žirija  (Đuro Gavran, Diana Nenadić, Jelena Pašić), trinaesta nagrada “Vedran Šamanović” dodijeljena je Nicole Hewitt, autorici eksperimentalnog filma Žene minorne spekulacije u produkciji Studija Pangolin, a svečano joj je uručena 18. srpnja 2022. u pulskoj Areni, u okviru 29. pulskog filmskog festivala.

Obrazloženje:

Jednosatni film Žene minorne spekulacije odvodi na spekulativno putovanje. No, putovanje u ovoj neobičnoj filmskoj odiseji nije (samo) geografsko, već prije svega vremensko, a potom i narativno – putovanje kroz priču, kroz (izgovorenu) riječ, kroz povijest, kroz sliku. Koristeći elemente iz teorijskog korpusa suvremene arheologije, primjerice feminističke arheološke prakse i procesualne arheologije, film uzima neolitsku figurinu kao simbol nevidljivih ženskih povijesti koje su u dugim tisućljećima usmene, a zatim i pisane povijesti izmigoljile dominantnim povijesnim narativima. Na originalan način, uz tretiranje slike, zvuka i riječi kao fluidnog spoja podložnog različitim asocijacijama, ovo ostvarenje vješto se opire stvaranju jednosmjerne i jednostruke priče i stvara dinamično, gusto polje za spekulaciju, za jedno novo i drugačije, višeglasno promišljanje povijesti, sadašnjosti i budućnosti.

Nastao na temelju višegodišnjeg istraživanja neolitskih kultura diljem Podunavlja i Panonske nizine, uz reference na aktualni stvarnosni ambijent država koje se rasprostiru tom regijom (od Hrvatske, Srbije, Bugarske i Rumunjske, pa do Grčke i Sjeverne Makedonije), film je tek posljednja u nizu iteracija opsežnijeg autoričina projekta koji je dosad predstavljen i u kao izvedbena točka/događanje, otvoreni/radni studio i izložba. Ovakvim „mutacijama“ forme projekta odgovara i transžanrovski karakter filma, koji je pomalo i putopisno ostvarenje i etnografski dokumentarac i znanstvenofantastični film, ali istovremeno potpuno izbjegava postati išta od toga. Svojim vibrantnim audiovizualnim materijalom, ispunjenim preklapajućim i multipliciranim slikama, brzim izmjenama formata i sugestivnim zvučnim distorzijama, Žene minorne spekulacije stvaraju neki posve novi, samosvojni žanr.