Igor Bezinović i Ante Zlatko Stolica dobitnici su ovogodišnje Nagrade “Vedran Šamanović” za scenarističku adaptaciju romana Kratki izlet Antuna Šoljana u istoimenom igranom filmu i prošlogodišnjem dobitniku Velike Zlatne Arene. Tako je odlučio tročlani žiri u sastavu: Hrvoje Pukšec, Sandra Antolić i Diana Nenadić, a nagrada je uručena redatelju i koscenaristu filma Igoru Bezinoviću u okviru svečane dodjele nagrada Pulskog filmskog festivala.

Nagrada Vedran Šamanović

Utemeljena u počast filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću te prvi put dodijeljena na Pulskom filmskom festivalu 2010, godišnja nagrada „Vedran Šamanović“ dodjeluje se “filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu”. Nagradu je utemeljilo pet filmskih udruga: Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez.

Igor Bezinović prima nagradu

OBRAZLOŽENJE

Uz rijetke iznimke, koje se uglavnom odnose na ekranizacije proze za djecu ili one iz pera književnih suvremenika, scenarističke adaptacije književnih predložaka u hrvatskoj kinematografiji najčešće podliježu zovu doslovnog ili ilustrativnog čitanja. Ako je pak riječ o preradbi vremešnijeg klasika ili izvornika ambijentiranog u doba bitno drukčijeg habitusa od današnjeg, lako se upada i u zamku historicizma koji izabrano djelo ne osuvremenjuje nego ga gotovo netaknuto ukotvljuje u povijesni kontekst njegova nastanka.

Igor Bezinović i Ante Zlatko Stolica, scenaristi cjelovečernjeg igranog filma Kratki izlet u Bezinovićevoj režiji, adaptacijom istoimenog romana Antuna Šoljana s početka 1960-ih postigli su istodobno dva jednako važno učinka. U minimalistički pikarski roman s egzistencijalističkom i generacijskom šifrom te alegorijskim ključem upisali su kôd, hod i izričaj vlastite generacije – deideologizirane, tranzicijske, ironične i eskapističke - koja se poput poslijeratne Šoljanove, pogubi na  (istarskoj) cesti u potrazi za nečim „bitnim“, nečim što zapravo više ni ne postoji ili se na kraju pokaže pukom iluzijom. Pritom su, vješajući na izvorni fabularno-narativni kostur fikcionalnog predloška pseudo-dokumentarističke epizode te dijaloške improvizacije fokalizatora radnje i drugih likova-funkcija, pokazali koliko je Šoljanova „krugovaška“ proza propusna za učitavanja iz drugoga vremena.

Kratki izlet

Dok se izvornik često tumačio kao politička alegorija ciljana na proklamirane putove i dosegnute stranputice socijalizma, Bezinovićeva i Stolicina adaptacija izrasla je iz njega kao autentičan, psihodelično začudan i duhovit autoportret generacije koju je novo vrijeme „oslobodilo“ čvrstih orijentira, veza i ideala, dosad neviđen u suvremenom hrvatskom filmu.