Prva sekcija kino-amatera, u okviru Foto-kluba Zagreb, osnovana je 1928. godine, a prvi Klub kino-amatera, opet pod imenom Zagreb, osnovan je 20. studenoga 1935. To su preteče današnjega Kino-kluba Zagreb, koji je obnovio rad 14. listopada 1953., a u prostorijama na Trgu žrtava fašizma 14, gdje i danas djeluje, nalazi se od 1955. godine.

Prostorije kluba smještene su u podrumu, ali posve zadovoljavaju potrebe blizu tri stotine članova, koji se naravno ne okupljaju u kompletnome sastavu svake večeri iako aktivno djeluju u brojnim sekcijama, pa na natjecanjima i festivalima, te razumljivo u osnovnoj djelatnosti kluba – proizvodnji filmova. Članovi tog u nas najstarijega kluba «proizvedu» dvadeset filmova, igranih, dokumentarnih ili eksperimentalnih, a kako se po staroj tradiciji godina ovdje računa od 8. svibnja (kada se prigodom Dana oslobođenja Zagreba prikaže cjelokupna godišnja produkcija) pa do idućega 8. svibnja, trenutno u klubu raspolažu sa jedanaest svježih naslova, a desetak filmova snimit će u dva iduća mjeseca.

Svake večeri u prostorijama kluba je vrlo živo. Ponedjeljkom se sastaju članovi autorske sekcije. Četvrtkom se u maloj, ali dobro opremljenoj projekcionoj dvorani okupljaju zainteresirani za projekcije kratkih filmova koje snimaju sadašnji ili bivši članovi kluba, a među njima ima i poznatih imena profesionalnoga filma. Spomenimo samo Oktavijana Miletića ili od mlađih Rajka Grlića i Tomislava Radića. Utorkom prostorije ispuni Delta-sekcija, veterani iznad pedeset godina koji još s mladenačkim žarom snimaju, a petkom se okupljaju članovi video-sekcije koja trenutačno imao oko stotinu i pedeset članova, ali ih, zbog izuzetne privlačnosti i sve veće raširenosti medija, ima svakoga dana sve više.

Lift za gubilište

Od početka ove godine u klubu djeluju i tri nove sekcije čiji se rad može vezati za osnovnu djelatnost kluba. To su muzička, dramska i likovna sekcija, koje pod stručnim nadzorom svojih mentora pripremaju suradnike snimanja, glumce, muzičare ili scenografe.

Najveći je problem članova nedostatak materijalnih sredstava za normalan rad. Problem financiranja nije riješen kako treba jer čini se da nije sasvim jasno kome klub pripada i koji SIZ treba pomagati svakodnevni rad, a kako je film vrlo skupa aktivnost, novaca nikada dovoljno. Dovršenje filmova, opremu kopija i odlazak na brojne festivale i smotre (samo kod nas ih ima trenutačno četrnaest, a stalno stižu i pozivi iz inozemstva), koji su praktično jedina prilika da pokažu svoju jednogodišnju djelatnost, članovi Kino-kluba Zagreb često plaćaju iz vlastitoga džepa. Zbog skupoće filmskih vrpci gotovo ne postoji arhiva snimljenih filmova, jer se originalna filmska vrpca istroši prikazivanjem na festivalima, klupskim projekcijama ili na televiziji.

Dragocjena je zbog toga pomoć «Fotokemike» koja je poklonila Kino-klubu veće količine filmske vrpce, što omogućuje gotovo normalnu aktivnost unatoč nedostatku financijskih sredstava. Članovi se međutim nadaju da će odgovorni u SIZ-ovima shvatiti korisnost njihova rada, a isto tako da će javna glasila davati više prostora njihovim manifestacijama i radu uopće, jer unatoč brojnim uspjesima i nagradama kod nas i u svijetu, osim užega kruga prijatelja i znanaca, gotovo nitko ne zna za postojanje te male ali vrijedne skupine pravih amatera koji žele što dulje ostati «mladi i gnjevni» jer samo takvi se i mogu hrvati s problemima s kojima su suočeni.

Duško Popović

Objavljenu u časopisu "Tehnička kultura" br. 44., veljača 1983.