Osnovna škola Mejaši iz Splita započela je sa radom na animiranim filmovima. Pretpostavljam da je kao povod bila moja knjiga „ MOJ PRVI ANIMIRANI FILM“ koja je bila napisana za roditelje i učitelje „voditelje“ kao vanškolska aktivnost za rad s djecom. Knjiga je bila pisana s dugogodišnjim radom s djecom ( od 6 pa naviše). I daje osnove kako raditi animaciju, točnije crtani film jer za taj rad potrebna su minimalna sredstva. Igrom slučaja, saznao sam od  učenice koja je pohađala tečaj animacije ( prepoznavši knjigu koju sam napisao) došao sam u kontakt s učiteljicom-voditeljicom tog programa i s njom u razgovoru, dogovorili smo moj posjet Školi  Mejaši. Telefonom smo ugovorili program rada i pripreme koje škola mora učinit (papir, rapidografe 07-pisala s kojima će crtati , skener, laptope, prostor i vrijeme ). Sad je ostalo datum susreta, obzirom na Covid-19 jasno, uz poštivanje epidemioloških mjera.

Do posjeta je došlo ovih dana. Dočekale su me voditeljice projekta Rita Karačić, Marija Burmaz, Zora Čatipović te učenici Devi Ramani Najev, Miriam Blažević, Luka Margeta, Ani Mastelić, Valentino Balić Ante Tolj, Maja Zeljka, u ostale dane, dolazili su novo zainteresirani. Rad se odvija prema planu, prijepodne i popodne s pauzama za ručak, a moralo se ići na nastavu. Plan je bio opsežan, objasniti što je animacija, pisati sinopsis- priču, knjigu snimanja, kako crtati likove, unijeti ih skenerom u računalo i daljnje manipulaciju njima u računalu ( bojanje, dorade i dodavanja likovima tj korištenje alata iz programa za animaciju).Priča je „Morska“ ( morski konjići, ribe zvjezdače, ježinci, …) rekli bi morski plodovi i nastala je u hodu. Za početak pogledali smo par mojih crtića. Problem uvijek iza toga nastaje, kako ćemo mi to, pa koliko su godina imala djeca koja su to radila. Ova škola animacije koju  vodim, uči, educira kako se crta (crtanje se ući kao svaka druga stvar) i kako se koristi računalo. Crtež je osnova  animiranog filma a računalo učini ostalo. Djeca moraju usvojiti kompletnu tehnologiju rada. Važno je da rade čitavu školsku godinu u kontinuitetu. Otud ta ljepota animacija i sumnja da je to dijete radilo s kojom se često susrećem ( posebno s žirijem).

Moram zahvaliti kolegicama na organizaciji i pomoći. Bez njihove suradnje to ne bi bilo moguće u kratkom roku načiniti uradak s glavom i repom. One su morale i u hodu usvojiti tehnologiju rada, naučiti rad manipulaciju s računalima. Usni miti programe za animaciju, pomoć pri korištenju alata, kako bi djeca imala mogućnost nesmetanog rada. Usko grlo bio nam je skener, samo u početku, ali kasnije svaki na svom laptopu je radi svoje kadrove po dogovoru, što je meni omogućilo individualni rad, sa svakim posebno. Najviše „potrošenog“ vremena odnosilo se na bojanju i dodavanju jer u toku rada „padale“ su nam nove ideje. Što smatram normalo, iz dugo godišnjeg rada s mladima. Vrijeme je brzo prolazili. Crtić se polako oblikovao i išao kraju. Ostalo je pisanje naslova crtića a ja sam morao stići do autobusnog kolodvora. Rastali smo se uz fotkanje i dogovora da se vidimo svibnja iduće 2022 godine.

Bio sam zadovoljan učinjenim. Priznajem, na putu su i meni padale ideje, što smo još mogli. Bit će tu još telefonskih razgovora …