Rođena 2. ožujka 1873. u selu Negovec kraj Vrbovca, Marija Jurić Zagorka je imala imućno ali prilično nesretno djetinjstvo, a u školi se isticala posebnom nadarenošću, pa joj je otac namijenio odlazak na studij u Švicarsku, što je osujetila njena majka. Željela je postati glumicom, pa poštaricom, a na kraju se, uza žestoka opiranja konzervativne i patrijarhalne sredine, od listopada 1896. opredijelila za političko novinarstvo i vremenom postala između ostalog dopisnica iz Budimpešte i Beča. Bila je prva profesionalna novinarka u nas, neko vrijeme i urednica Obzora, pokretačica i urednica Ženskog lista, prvog hrvatskog časopisa za žene, a cijelog se života snažno borila protiv društvene diskriminacije žena te protiv mađarizacije i germanizacije. Imala je dva neuspješna braka, prvi još maloljetna i na inzistiranje majke, ali i stalnu podršku biskupa Strossmayera koji ju je nagovorio i na pisanje romana (smatra se da ih je napisala oko trideset i pet, ali svi nisu sačuvani), a kasnije i komedija (Jalnuševčani iz 1917.), jednočinki i satira. Prvi je roman 1899. bio Roblje, objavljen u Obzoru, a uslijedili su među ostalima prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.) pa ciklus od sedam djela Grička vještica (1912.-1914.), socijalno-utopistički roman Crveni ocean, o Oktobarskoj revoluciji (1918.), Kći Lotrščaka (1921.-1922.), Gordana (1934.-1935.) i posljednji, Jadranka (1953.).
Neka su joj djela dramatizirana i filmski snimljena, ali još se čeka prava filmska priča nastala po njima. Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u Pismima slavnim ženama kaže: Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas.
Kadar iz filma Zagorka Biljane Čakić-Veselić
Neshvaćena i neprihvaćena u svakoj od pet država i režima u kojima je živjela Zagorka je umrla prije točno šezdeset godina, na Dan Republike, 29. studenoga 1957., a sahranjena je (ipak!) u arkadama zaslužnih građana na Mirogoju.
Povodom obilježavanja šezdesete obljetnice smrti jedne od utemeljiteljica Hrvatskog novinarskog društva, Ogranak umirovljenih novinara HND-a i Udruga umirovljenika HRT-a organizirali su 27. studenoga u Velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu tribinu Zagorki u čast i slavu, a za utorak je najavljena (ali zbog tehničkih razloga nije održana) projekcija dokumentarno-igranog filma Zagorka (2007.) scenaristice i redateljice Biljane Čakić-Veselič, rođene 1967. u Vinkovcima, koja je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti, a prvi dokumentarni film Maja II. snimila 1992. Studirala je 1997. i 1998. na Europskom filmskom koledžu u Danskoj, a osobna obiteljska tragedija navela ju je na snimanje dokumentarnog ciklusa Polja smrti (1999. i 2000.) te filma Dečko kojem se žurilo (2001.) o svojem u ratu nestalom bratu, koji je iste godine bio hrvatski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji dokumentarnog filma. Godine 2011. snimila je svoj prvi dugometražni igrani film Korak po korak.
U filmu Zagorka prikazala je u kolažnom obliku, s nekoliko naratora i s mješavinom crno-bijelih i snimaka u koloru te uz kompjutersku animaciju igranih likova koji ulaze u stare dokumentarne snimke, složenu priču o Mariji Jurić Zagorki, čiji lik tumače amaterke Klara Justić, kao djevojčica, Irena Hihlik, kao djevojka, Vedrana Ćetković, kao zrela žena i Đurđa Veljović kao umirovljenica, a Zagorkin glas kao naratora interpretira Neva Rošić.
Vrijedi napomenuti da je 2007. godine, povodom pedesete obljetnice OŠ Marije Jurić Zagorke snimljen dokumentarno-igrani film Zagorka u Zagorki čiji su autori članovi Udruge ZAG.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com