Iako u filmografiji Kinokluba Zagreb nema njegovih autorskih filmova, Željko Malnar volio je naglašavati da je prve spoznaje o filmu stekao baš na tečajevima i od starijih kolega u KKZ, pa je sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća s ponosom sudjelovao na filmskoj večeri na Trgu žrtava fašizma na kojoj je prikazao neke od svojih dokumentaraca i sa zanosom pričao o putovanjima u daleke zemlje.
Odmah nakon završene gimnazije stao se baviti istraživanjima i putovanjima koja su ga od nama bliske Perućice, jedine europske prašume, smještene na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, odvela sve do Indije. Na Indian Institute of Mass Communication studirao je novinarstvo, a idućih deset godina živio u Indiji otkrivajući njezina bogatstva i tajne. Vodio je niz azijskih ekspedicija, objavljivao članke, a na Zagrebačkoj televiziji, pod uredništvom Saše Zalepugina prikazao sedamdesetak dokumentarnih filmova iz Indije, Pakistana, Afganistana, Irana i Turske, znajući se zaletjeti i u njima susjedne zemlje, od Jordana i Iraka do Sri Lanke, te je putovao i po Maldivima, Tajlandu, Panami, Portoriku, Ekvadoru i Samoi, pa po Novim Hebridima i Salomonovim otocima. Od 1977. godine vodio je niz ekspedicija o čijim je istraživanjima za zagrebačku televiziju snimio seriju Put na istok.
Željko Malnar
Četiri je godine studirao indijsku filozofiju u ašramu Swami Shama, a bio je i jedini strani nositelj titule Seiuli, tj. Poglavica koji govori, na polinezijskoj Samoi.
Radio je i za strane producente, poput Canadian film ltd. ili Indian film division, za vladu indijske države Rajastan, a od 1982. godine postaje vođom ekspedicija koje organizira američki Institute of Ecotechnic. Za američku kompaniju Tropic Ventures od 1982. do 1986. godine vodi veliku ekspediciju Around the tropic world te snima dokumentarnu seriju Journey to other worlds.
Domaćim je gledateljima novije generacije bio najpoznatiji kao autor kultne Noćne more. A 1986. godine, s Bornom Bebekom, izdao je i knjigu U potrazi za staklenim gradom koja je doživjela čak četiri izdanja.
Osvajao je nagrade i priznanja, između ostaloga i na Chicago Film Festivalu i filmskom festivalu u Barceloni. Posebno se ponosio svojom titulom predsjednika Republike Pešćenica koju je dodijelio sam sebi. Obožavao je konje i jake motore.
Posjetitelje je volio dočekati u svojoj kući na zagrebačkoj Pešćenici, nedaleko Veterinarskog fakulteta, pred kojom je uvijek stajao landrover prekriven sivim naslagama prašumskoga blata, a iznad divana na kojem je sjedio bile su poslagane strijele, koplja i sasušene glave nesretnih žrtava divljih plemena iz dalekih kišnih šuma. Gosta bi ponudio tanjurom punim komadića čokolade izmiješanim s debelo rezanom slaninom. Na začuđene i odbojne poglede rekao bi da valja svašta probati i da se tek nakon toga zna što je zaista dobro. I, bilo je izvrsno!
Željko Malnar znao je otkrivati velike životne tajne i uživati u njima. Do kraja.
Duško Popović