U Galerie Frank Elbaz u Parizu je 1. prosinca otvorena velika izložba radova Tomislava Gotovca naslovljena Zagreb, I love you! Prvu europsku kritičarsku retrospektivu Gotovčeva rada pripremio je zagrebački Institut Tomislav Gotovac u suradnji s kustosom izložbe Žarkom Viajtovićem i ovom uglednom pariškom galerijom, uz potporu i suradnju Hrvatskog filmskog saveza, a izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2013.
Izložba je koncipirana u pet velikih cjelina koje daju uvid u odrednice Tomova stvaranja, a bave se kolažima, koje je počeo raditi daleke 1964. godine, filmovima koje je u Kinoklubu Zagreb počeo snimati 1962., kada je nastao prvi naslovljen Smrt, tijelom koje je obilno koristio kao umjetničko izražajno sredstvo u performansima i na fotografijama, a prvi je performans zabilježen daleke 1954. godine u Mostaru, Krajiškom 29 kojoj se stalno vraćao kroz niz svojih konceptualnih izričaja te slavnim arhivom kojeg je uporno i sustavno sakupljao godinama. Na izložbi su prezentirani radovi iz svih pet cjelina, nastajali od 1962. do 2000. godine.
Tomislav Gotovac rođen je 1937. godine u Somboru od oca, žandarskog narednika porijeklom iz Hercegovine, koji je želio da mu sin postane vojnik ili bar inženjer i majke Elizabete, zvane Beška, koja je zahvaljujući između ostaloga činjenici da je bila bogata kći lokalnog mesara Lauera od mladih dana razvijala ljubav prema umjetnosti, posebno kazalištu i filmu, a kasnije to prenijela i na svoga sina. Tomislav kao četverogodišnjak dolazi s roditeljima u Zagreb gdje će završiti osnovnu i srednju školu, živeći u Krajiškoj ulici koja će na njega ostaviti trajan utisak i utjecaj. Neko je vrijeme radio kao računovodstveni službenik u Narodnoj banci i u Vinogradskoj bolnici, a zatim otišao u Beograd gdje je završio studij režije na Akademiji dramskih umetnosti, u klasi profesora Aleksandra Petrovića. Od 1976. opet je u Zagrebu, kao jedan od vodećih domaćih i svjetskih konceptualnih umjetnika. Filmove i performanse je prikazivao u Dublinu, Londonu, Moskvi, Berlinu, Kyotu, New Yorku, Varšavi, Beču, Beogradu, Ljubljani i drugdje, a pojavljivao se i kao glumac u nizu filmova drugih autora, od Lazara Stojanovića do Slobodana Šijana, Zorana Tadića, Lordana Zafranovića i Dušana Makavejeva. Ostavio je i presudan utjecaj na brojne umjetnike, poput Marine Abramović, crnogorske konceptualne umjetnice koja danas živi u New Yorku, a svjetski je slavna performerica koja bolom, pokretom, mimikom i gestom oponaša jezik tijela igrača, akrobata, tibetanskih monaha i šamana, uvijek naglašavajući da joj je Gotovac (od 2005. godine poznat i kao Antonio Lauer) uzorom i nadahnućem.
Pariška je izložba novi i veliki iskorak u svijet Tomislava Gotovca i njegova života izjednačena s umjetnošću i stvaralaštvom, a istodobno i predstavljanje suvremene hrvatske i svjetske konceptualne umjetnosti i njihovih vrhunskih dometa.
U isto se vrijeme radovi Tomislava Gotovca mogu vidjeti i na izložbama Goli čovjek od 1800. do danas u Leopold Museumu u Beču, Goli čovjek u Lentos Kunstmuseumu u Linzu i Ludwig Muzeumu u Budimpešti te na Izložbi Sloboda zvuka: John Cage iza željezne zavjese u istom budimpeštanskom muzeju.
Duško Popović