Ako se zanemare i odbace krila šišmiša, zubi krokodila, oko vilinskog konjica, krv pijetla i žablji kraci, kao mračni relikti prošlosti (fuj, fuj, daleko bilo!) što ostaje čovjeku koji želi nešto napraviti od (i za) sebe, grada u kojem živi, a bogme, s obzirom na najnovije političke trendove, i od ove zanimljive države koja je od zemlje seljaka s brdovitog Balkana otklizala u zemlju trgovačkih centara i stranih banaka kojima smo svi, kad se bolje pogleda, sve više dužni!
Valja napraviti mali korak za čovječanstvo, a veliki za nas i od alkemije se prebaciti na kemiju! Em suvremena znanost, em tehnologije budućnosti, em svjetska iskustva, em domaća pamet! Samo treba odlučiti što sve staviti u epruvetu?
Pazi sad ovamo! Uzme se gutljaj vode iz četiri rijeke na kojima grad lijepo leži (ili spava, il' ga mladi bude!), pa se doda malo žutila (dobro, nemojmo sad škrtariti, puno žutila!, ali onog kvalitetnog), zrnce zdrave pameti, prstohvat ideja i entuzijazma, pomoći sa strane u tragovima, koliko se, jel' te, već može (znate da je recesija?), sto plastičnih stolica u Edisonu (onih istih s Foginovog, ovoga ljeta?), koja inspirativna fotka u crvenom badiću s bijelim tufnicama, tek da se nađe, gomil(ic)a sumišljenika i volonterskih pomagača, osebujni gradonačelnik, oni iz HFS-a, bablje (ili, s obzirom na američku epizodu, indijansko ljeto), prošarano olujnim pljuskovima, grmljavinom i s puno elektriciteta u zraku (to je uvijek dobro, razdrma ljude), dosta valkirskih i drugih putovanja po svijetu, bezbrojna poznanstva i prijateljstva, selektori, novinari, informatičari, i drugi –ri, sati i kilometri pregledanih filmova, od kojih valja odabrati najbolje, za dva broja veće uho na kojem dvadeset sati dnevno stoji prislonjeni mobitel, nešto ispušnih ventila (treba to, čoveče, izdržati!), puno strpljenja, nade i ljubavi, i dok si dlanom o dlan, eto nam već sedamnaeste filmske revije mladeži i petog (jubilarnog!?) four river film festivala. Dok si rek'o keks! Onaj, s putrom.
Naravno, ovaj je recept tek pretpostavka. Svaka prava domaćica uvijek zataji djelić, za kojeg se ispostavi da je najbitniji. Male tajne velikih majstora!
Ove godine se svašta nakupilo, te najviše prijavljenih i za projekcije i natjecanja odabranih filmova, te nastavak i razvitak popratnih programa, te brojni gosti i posjetitelji, te sadržaji kojih prije nije bilo.
A zašto baš kemijanje? Htjelo se kontroliranim miješanjem sastojaka doći ili do posve nove simbioze supstance ili do eksplozije koja će uzdrmati ustajala stanja i odnose, unijeti novi duh i dah u domaćim i stranim okvirima, pokrenuti zbivanja, usmjeriti događanja, probuditi ljude, uzburjati misli.
Tako je stvorena kritična masa od koje se može svašta očekivati, no čini se da je ipak sve na strani konstruktivnog i kreativnog, osmišljenog i organiziranog, pozitivno i optimistično žutog, vedrog i mladenačkog. Uostalom, više nego popunjena dvorana Edisona na prvoj jutarnjoj projekciji u srijedu, prvoga dana, dokazuje da je zaista tako. Kemijanje bez kojeg se ne bi moglo, vještina i znanje, snalaženje i spretnost, opet je dalo pravi rezultat.
Valja se samo nadati da nije bilo upisanih bez potrebnog broja bodova i da razne inspekcije neće morati poništavati već dosegnute rezultate. Znajući ekipu, sigurno je da se to neće dogoditi.
I što dobijemo na kraju? Film u boci!
Duško Popović