U selu Donji Vidovec u blizini Čakovca posljednji tragači za zlatnim zrncima, što ih nalaze u sitnu pijesku na dnu rijeke, strpljivo i uporno, tehnologijom koja se nije bitno izmijenila još od vremena kalifornijskih i aljaških zlatnih groznica iz devetnaestog stoljeća, prebiru svoja sita nadajući se kako će ugledati blistavi odsjaj u njima. Baš će oni biti i temom TV-reportaže koju polaznici istoimene radionice, pod vodstvom Dražena Ilinčića, snimaju u četvrtak, 26. kolovoza.
Iako je Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić skladna cjelina svih polaznika i voditelja, predavača i organizatora, svake se godine osjeti i malo ekskluziviteta među pojedinim seminarima i radionicama. Montažeri misle kako je njihov segment rada posebno važan i vrijedan, i naravno imaju puno pravo, ali ih snimatelji odmah poklope tvrdnjom da ne bi imali što montirati kada oni ne bi snimali. Scenaristi mudro šute o izmjenama i dopunama svojih sinopsisa za koje su prvih dana bili uvjereni kako su savršeni i nepromjenjivi, da bi iz dana u dan, poslije razgovora s Tribusonom, sve više shvaćali što sve treba promijeniti ne bi li zaista postali takvima. Na to montažeri zvuka iz radionice postprodukcije tona s nevjericom kimaju glavama: peti je dan Škole, pola je već prošlo, a oni su napravili tek prvu od šest vježbi!? Uskoro će uvidjeti da rade sve brže i bolje, kvalitetnije kako se njihova radionica razvija prema završetku. I sve će stići.
Radionica za montažu, snimio Krunoslav Heidler
Osim uzajamna peckanja o tomu tko je vrjedniji ili važniji u cjelokupnosti procesa nastanka filma, polaznici (i voditelji) su prilično tajanstveni kad s njima razgovarate o odabranim temama. Tek se upornim ispipavanjem ponekad uspije saznati što su izabrali ove godine. A svi čekaju završnu projekciju i prezentaciju radova, od digitalnih fotografija i radijskih emisija do igranog, dokumentarnog i animiranog filma, koja će obznaniti i pokazati što su radili u deset dana trajanja Škole. Poput onih grozničavih tragača iz Donjeg Vidovca, i oni prebiru, odbacuju, istražuju, uče i stvaraju, pa će svoja zlatna zrnca svima pokazati u utorak, 31. kolovoza, na samom završetku ovogodišnje Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić.
Umjesto uobičajenog posebnog izdanja Zapisa, koje je godinama pratilo održavanje Škole i probranim tekstovima voditelja i predavača na njenim seminarima i radionicama dopunjavalo spoznaje o pojedinim aspektima filmskog stvaralaštva, ove se godine pojavilo redovito izdanje Zapisa s tekstovima Ante Peterlića objedinjenim pod naslovom Između riječi i slike. Urednica Diana Nenadić odabrala je Peterlićeve eseje i analitičke tekstove o vezama između filma i književnosti, filma i pisane riječi, filma i likovne i drugih umjetnosti. Između ostalih tekstova ističu se Biti ili ne biti: Shakespeare na filmu, Brecht i film, Milan Begović i film ali svaki od osam objavljenih dijelova ove publikacije, koji su pisani u široku vremensku rasponu od trideset godina, od 1968. do 1998., svjedoči o duboku autorovu urastanju u teme kojima se bavio i dragocjen su doprinos boljem poznavanju filma za svakog polaznika Škole medijske kulture i za svakog drugog zaljubljenika u film.
12. škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić ulazi u drugu polovicu ovogodišnjeg trajanja i ponovo se dokazuje kao jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se sustavno, višegodišnjim radom kojega vode najugledniji domaći predavači i voditelji te promišljenim odabirom tema i sadržaja, na najbolji mogući način medijskoj, a posebno filmskoj kulturi dodatno uče polaznici koji će stečena znanja uskoro prenositi dalje, učenicima osnovnih i srednjih škola te članovima filmskih klubova i udruga.
Duško Popović