Zapis

Veliko zanimanje austrijske kulturne javnosti i galerijskih kustosa za suvremenu hrvatsku umjetnost još je jednom potvrđeno aktualnim predstavljanjem hrvatskih umjetnika u Beču. U sjedištu Generali Foundation, jedne od najvažnijih ustanova koje pomažu umjetnike diljem svijeta, otvorena je 16. rujna 2004. međunarodna izložba slikarstva, fotografije, videa i filma pod naslovom Collected Views from East or West, na kojoj su uz poznate europske predstavljeni i istaknuti hrvatski umjetnici. Kustosica Sabine Breitwieser iz Hrvatske je izabrala članove Gorgone, Tomislava Gotovca, Sanju Iveković, Andreju Kulunčić, Dalibora Martinisa i Gorana Trbuljaka. Iz drugih europskih zemalja pozvani su: Marina Abramović, Pavel Brăila, Harun Farocki, Stano Filko, Andrea Fraser, Dan Graham, Hans Hollein, Milan Knižák, Július Koller, Jaroslaw Kozłowski, Edward Krasiński, Dóra Maurer, Ewa Partum, Adrian Piper, Marjetica Potrč i Józef Rabakowski. O koncepciji izložbe u katalogu stoji: Kao dio većeg projekta, izložba odražava i intenzivira dugogodišnju posvećenost Generali Foundation umjetnosti Srednje i Istočne Europe. Važna umjetnička djela ulaze u dijalog s nekim od najnovijih akvizicija u kolekciji. U tom kontekstu bacit će se svjetlo na uzajamne razmjene i usporedne razvoje, kao opreka uobičajenoj polarizaciji Istoka i Zapada. Glavni fokus izložbe umjetnost je šezdesetih i sedamdesetih godina: hepeninzi i akcije, performansi i konceptualna umjetnost, film, video i fotografija. Tomislav Gotovac, prema izboru kustosice, predstavljan je serijom od šest fotografija Pokazivanje časopisa Elle iz 1962, koja je, među ostalim, dio Zbirke 2000 ljubljanske Moderne galerije. Na izložbi su (2. prosinca) prikazane i 16-mm kopije njegovih filmova Prije podne jednog fauna (1963), Pravac /Stevens-Duke/ (1964), Kružnica /Jutkevič-Count/ (1964) i Plavi jahač /Godard-Art/ (1964). Riječ je o filmovima koje je 1976. tajnica Hrvatskog filmskog saveza Vera Robić-Škarica dala restaurirati i kopirati na 16 mm vrpcu. Poslije projekcije, Gotovac je u razgovoru pred publikom s Claudiom Slanar, govorio o kontekstu u kojem su nastali njegovi filmovi iz 1960-ih godina, o školovanju u Beogradu i gledanju filmova, te o počecima strukturalizma na filmu kao njegov pionir (Kružnica iz 1964. može se smatrati prvim strukturalnim filmom).