Zapis

Utorak je. Devet sati ujutro. ?etiri mlada, uplašena voditelja sjede za katedrom i gledaju u ?etrnaestero još uplašenije djece. Po?etak je uvijek najteži, zato smo mi zaigrali na sigurno i led probili teorijom filma. Slušali su nas pozorno i upijali sve informacije. Filmski planovi bili su im u malom prstu, a kad su svi znali što je kadar, mirne duše krenuli smo na ru?ak u obližnju pizzeriju. Nakon ru?ka podijelili smo se u dvije radionice. U radionici kamere, snimanja i montaže bilo je desetero djece u dobi od deset do petnaest godina. Kre?emo!!! Za po?etak pokazali smo im kameru i objasnili ?emu služe gumbi?i, a onda smo kameru dali njima u ruke. Bilo je tu i ljubavi na prvi pogled. Neki su toliko zavoljeli kameru da smo ih morali moliti da je daju i drugima (jer imali smo samo dvije kamere ili, bolje re?eno, jednu i pol). A onda je opet na red došla djeci dosadna teorija snimanja. (Nije mi jasno, ja sam oduvijek voljela jake to?ke kadra i prostor kretanja…) Sljede?i je korak bila ideja za film. Zahtijevala sam da snimamo dokumentarni film jer sam vidjela da je za naše u?enike film samo glumatanje. U želji da im otkrijemo prave ?ari sedme umjetnosti rekla sam da nitko ne?e glumiti. Ideja za film Pou?ena radom Petra Krelje imala sam rezervnu ideju, ali dogodio se brainstorming. Imajmo na umu da je rije? o djeci pa su ideje… »snimimo moje papigice, susedine kokoši ili mrave s poda» bile potpuno razumljive. Netko od polaznika najvjerojatnije je ?uo moj razgovor s Vesnom Švec-Krelja na otvaranju jer mi je desetogodišnje dijete predložilo da snimamo film o gradona?elniku. Hmmm, bistra su ta današnja djeca. Živci su nam ve? bili pri kraju, kad eno prave ideje, dje?je ideje. Iako sam ja vrisnula (u sebi) od sre?e kad sam je ?ula, glasovali smo i pobijedila je baš ta. Snimamo film o sladoledu! Pa i mene je zanimalo kako se radi sladoled. Rekli smo im može, snimamo, a da nismo ni znali što nas ?eka. Šest slasti?arnica u središtu Koprivnice, a nijedna ne dopušta snimanje. Ponovno brainstorming! Nakon ponovna ‘zasjedanja’ u djeci se probudio pustolovni duh i odlu?ili smo snimati film o pomalo zaboravljenoj, ruševnoj, svojedobno najljepšoj vili u Koprivnici – vili bra?e Malan?ec. Yesss…. Slobodno snimamo!!!! Raspored: Oto i Alen – kamera, Lucija i Adela – režija, Anja i Petra – skript, Adam i Mateja – rasvjeta, Petar i Tomislav – stativ i baterije… Takva je postava danas do ru?ka, a onda se svi mijenjaju! Na mjestu (zlo?ina) snimanja «Kak je ovo mjesto stravi?no….Martina, kaj ne bi bilo dobro da snimamo duhove?» Martina: «He, he! Pitajte Ivana dal` možemo snimati duhove?» *** Ivan: «Martina, snimamo duhove. Nek donesu rasvjetu na tavan.» Martina: «??????????» Svi sretni kad naš Ivan može snimati i duhove! To je pravi kamerman. Da spomenem… snimali smo duhove, odnosno sjene. Djeca su stvarno mnogo nau?ila o rasvjeti. Kobna subota Subotnje, sun?ano jutro. Vodim desetero djece u filmski kabinet, gdje nas ?ekaju nasmiješena Karmen i draga nam Casablanca (stroj?ek za montažu). Nakon što je svako dijete spojilo tri, ?etiri kadra i oduševilo se montažom nakon što je vidjelo ‘svatovske efekte’ Karmen i ja sjele smo i krenule montirati našu Vilu. Bilo je negdje oko podneva i nismo bile nervozne. Oko sedamnaest sati ve? smo bile mal?ice nervozne. Problemi s tehnikom – ah, uvijek ih ima. Petstotinjak metara dalje od nas djeca su imala završnu zabavu. Maida i Josip su ih pazili. Oko 19.00 sati dolaze Maida i Josip pogledati kako nam ide. Mi smo im odmah dijagnosticirale fobiju od djece. (A dje?ica su baš slatka.) Josip se ponudio (ili je preklinjao) da piše špicu za film. Joj, ma idem ja paziti djecu, barem su djeca bezazlena, a i obožavam djecu (ne zadugo). Do?em tamo sa smiješkom na licu. Prva vijest: ?etiri djevoj?ice su nekud otišle (u pet minuta koliko su bili sami). Ispred u?ionice ?eka ne?ija mama i pita me gdje joj je k?i. E, da barem ja to znam… mislim, trebala bih znati. Sa smiješkom odgovaram da su najvjerojatnije u parku. U želji da uvjerim samu sebe bacam pogled na park, naravno nisu tamo (bilo bi odve? jednostavno). Uzimam mobitel, zovem ih… cure isklju?ile mobitele. Sad me ve? polako strah. Odlazim prema kolegama u montaži da ih zamolim da mi pomognu tražiti djecu. No nije to bilo toliko jednostavno – samo oti?i. Prije odlaska još sam dobila kamenom u glavu od nekog klinca (slu?ajno). Dolazim (napokon) do kolega u montaži. A zamislite sliku… nakon samo deset minuta s našom djecom ja se vra?am sa ‘šljivom’ pod okom, ruke mi se tresu i sva sam uplašena jedva izgovorila «nestala su neka djeca!» Oni me još uvijek zbunjeno gledaju. Zvoni mi mobitel. S druge strane jedna od djevoj?ica koje su nestale. Nježan, dje?ji, nevini glasi? pita me: «Martina, nekaj si me trebala? Evo, mi smo se baš vratile pa ti javljam…» E, tu sam pukla. Sve sam istresla na tu curicu (a trebale su i ostale ?uti). Znam da to nije pedagoški, ali nisam se mogla suzdražati! A cure su samo otišle na pizzu i zaboravile su re?i – slu?ajno su otišle kad ih nitko nije vidio. Više nisam imala živaca pa sam odlu?ila montirati i ne imati kontakte s djecom taj dan. I onda smo Karmen i ja montirale, a s obzirom na to da se Casablanca (još draga nam) gasila svakih deset minuta, do pono?i smo film izmontirale. Bila je to naporna subota, a sutradan smo se morale pojaviti na zatvaranju sa smiješkom na licu.