Zapis

Prije ideje U OŠ Marije Jurić Zagorke od školske godine 1998/1999. postoji Medijska grupa. Učenici škole mogli su u slobodno vrijeme, u okviru te izvannastavne aktivnosti, proširivati spoznaje o filmu, televiziji, kazalištu, stripu. Voditeljice Medijske grupe, profesorice Jakob i Forjan, pohađale su Školu medijske kulture u Trakoš- ćanu o organizaciji HFS (osnovni i napredni seminar te videoradionicu za dokumentarni film, koju je vodio Petar Krelja). Kako bi učenici mogli i samostalno snimati filmove, škola je kupila videokameru. Naravno da jedna kamera ne čini film, pa smo u suradnji s HFS-om i NS Dubrava organizirali Radionicu dokumentarnoga filma. Hrvatski filmski savez iznajmio nam je potrebnu opremu (stativ, mikrofon, kompjutorsku montažu...). Stručnim i profesionalnim savjetima pomogao nam je filmski snimatelj Vedran Šamanović. NS Dubrava, Centar za video i film (stručni suradnik Željko Šturlić) organizacijski i financijski pomažu nam realizirati projekt Od ideje do projekcije. Ideja Na početku školske godine 2002/2003. osnivamo Filmsku družinu. Kandidata je mnogo, pedesetak, a za kvalitetan rad u Radionici jasno nam je da se trebamo ograničiti na deset učenika. Dajemo zadatak učenicima: istražite, pronađite zanimljivu temu koju bismo mogli filmski obraditi! Nakon desetak dana pred nama su učenički prijedlozi: glazba koju slušaju mladi; onečišćenje Dubrave; Vrt, rad staklenika u blizini škole; što rade profesori u slobodno vrijeme; prevodilački rad za televiziju profesorice Ricijaš (iz naše škole); sportski uspjesi učenika naše škole. Svidjela nam se tema o uspješnim sportašima jer smo jedna od rijetkih škola koja ima bazen (našu popularnu kadicu) i znali smo da škola vrvi uspješnim plivačima. Profesor Papak, voditelj Plivačkog kluba Dubrava predložio nam je najuspješnijega - Dinu Hadžića, učenika 7.a razreda, najboljeg plivača u školskoj godini 2001/2002. Učenici koji su se istakli u traženju tema čine Filmsku družinu Z(aigrani) A(ktivni) G(romoglasni). To su Matija Benci, 6.c, Lidija Domazet, 7.b, Marina Horvat, 6.a, Mateja Hrvačić, 7.e, Petra Hrvačić, 5.a, Ivan Ivančić, 6.a, Andrea Jovanovska, 7.a, Dina Markić, 6.c, Mateja Spajić, 7.e, Ines Sporiš, 6.c. Sinopsis Članovi Plivačkog kluba Dubrava imaju 12. listopada 2002. fotografiranje za klupski kalendar. Nakon fotografiranja, članovi Filmske družine ZAG intervjuiraju Dinu. Korisne informacije o treniranju, radnom danu, osvojenim medaljama i peharima, prehrani, slobodnom vremenu, dobivene od budućeg glavnog glumca, bitne su za naš sinopsis. Nakon obavljena razgovora Dina, Ines i Marina pišu sinopsis budućeg filma, radnog naslova Dino. Prije snimanja Vedran Šamanović nas 14. i 15. listopada upoznaje s tehnikom (kamera i njezini dijelovi, mikrofon), govori nam o redoslijedu nastanka filma te o filmskim zanimanjima i koordiniranom radu svih članova filmske ekipe. Pregledavamo teren snimanja: školski bazen, sportska dvorana, teretana, školsko dvorište...Prije snimanja zagovci su podijelili dužnosti. Snimateljica će biti Mateja, redateljice i asistentice Dina, Lidija, Andrea i Petra, skripterice Marina i Ines, ton majstori Matija i Ivan, novinarka Mateja. Snimanje 16. i 17. listopada: prva dva dana snimamo u cik zore, od šest sati, jer su plivači vrijedni i jutarnji trening moraju odraditi prije nastave. Snimamo mokri i suhi trening, vesela događanja u svlačionici, pod tušem, na školskom dvorištu, te neizbježni Kinder Bueno. Tijekom prijepodneva u školskoj knjižnici pregledavamo snimljeni materijal. Uočavamo pogreške, nepotrebne mutne kadrove i snimanje preko kočnice. Sutra je novi snimateljski dan... 18. listopada: u NS Dubrava intervjuiramo Dinu. Bitna nam je tišina zbog tonskoga snimanja. Mateja postavlja pitanja, a Dino strpljivo odgovara. Svi članovi družine okušali su se kao snimatelji krupnih kadrova (Dinina glava) i slušalicama su provjeravali čistoću tona. 19. i 20. listopada: zagovci su na terenu. U Tuheljskim toplicama ma KUP-u Mihanović 56 snimamo Dinu na kvalifikacijskim i finalnim utrkama. Na natjecanju je bilo vrlo živo, vruće, mokro, glasno, zagušljivo, petsto natjecatelja. Naš Dino briljirao je (dvije medalje i pehar), a članovi družine brzo su mijenjali mjesta snimanja, položaje kamere i kadrove. Osim kadrova u interijeru, snimili smo totale i detalje Mihanovića u eksterijeru. Posljednji kadrovi snimljeni su u automobilu (kamera iz sigurne Matejine ruke) - Dino ovjenčan medaljama. Završetak snimanja proslavili smo zajedničkim ručkom (TIŠINA-KAMERA-AKCIJA-RAŽ- NJIĆI KOD RIBIČA!!), i ne znajući koliko nas još posla čeka! Presnimavanje U HFS-u nam 22. listopada presnimavaju snimljeni materijal s mini DV kasete na VHS kasete, kako bismo mogli odabrati kadrove koji će ići u montažu. Snimili smo i presnimili gotovo četiri sata sirovoga materijala. Priprema za montažu Tri divna dana, od 24. do 28. listopada, pregledavamo snimljeni materijal u učionici hrvatskog jezika. Skripterice vrijedno zapisuju odabrane kadrove. Odabrali smo 198 kadrova ili 83 minute koje su spremne za montažu. Marina je obradila izabrane kadrove (trajanje kadra, događanje u kadru, filmski plan) i vrijedno ih kronološki poredala. Montaža? Cijeli studeni čekamo termin za montažu u Kinoklubu Zagreb. Vedran je kompjutor morao voziti doktoru za računala. Dijagnoza: otkazala je grafička kartica. U očekivanju montaže Čekajući termin za montažu, tražimo glazbenu podlogu za film. Tražimo nešto lagano, neutralno, ne odveć prepoznatljivo, nešto vodeno??? The music of Vangelis - nameće se kao dobar izbor. Ipak montaža Uz pomoć Staše Čelana montiramo 5. i 6. prosinca. Staša nam ispunjava sve želje i pokazuje nebrojene kompjuterske mogućnosti, npr. prilikom izbora špice - naslova filma - D. Za montažu filma svi članovi družine trebali su prirediti redoslijed odabranih kadrova (po vlastitom izboru). Zapo- činjemo Matejinim kadrovima, nastavljamo Marininim, u sredinu filma stavljamo priču Dine i Ines, tijekom montaže uvažavamo sve pametne sugestije - Lidijine, Andreine...Za Svetog Nikolu sami smo sebi darovali film D u mokre čizmice (jer se toga dana nebo otvorilo nad Zagrebom). Jako smo sretni što smo uspješno smontirali naš prvi dokumentarni film, zajedničkih 70 sati rada rezultiralo je desetminutnim filmom. Premijera Hrvatsku i svjetsku premijeru filma D imali smo 19. prosinca, na Otvorenom satu škole. Prije projekcije filma, uz pomoć čovjeka za odnose s javnošću - Ivana Forjana iz 7.a, odigrali smo Dilijunaša (trebalo je osvojiti D). Nakon projekcije filma naša vjerna publika (roditelji, učenici, plivači, profesori...) nagradila nas je gromoglasnim pljeskom. Anketa Nakon projekcije anketirali smo publiku. Izabrana filmska tema ocijenjena je zanimljivom i primjerenom filmskoj družini. Zamjerke su upućene kvaliteti tona (a to je, naravno, izvan naše moći - u pitanju je nesavršenstvo tehnike). Dojmovi zagovaca I autore filma, Filmsku družinu ZAG, pitali smo: 1. Kako si se osjećala/osjećao za vrijeme snimanja? Umorno. Dobro. Napeto. Uzbudljivo. Ludo. Odlično. Bilo mi je malo dosadno. Sretno - jer sam dio družine. 2. Što ti se najviše svidjelo pri snimanju filma? Biti redatelj. Snimanje i predavanje. Kad smo išli na terensko MEDIJI U NASTAVI snimanje. Plivačko natjecanje. Sve je bilo O.K. Uživala sam u snimanju detalja. Najviše sam uživao u pauzama. 3. Koji su ti zadaci bili teški? Ništa mi nije bilo posebno teško. Teško je biti ton-majstor jer se mikrofon mora mirno držati, inače zvuk neće biti čist. Pregledavanje snimljenoga materijala bilo je teško i zamorno. Teško mi je bilo ustajati u pola šest i dolaziti u školu na snimanje. Vođenje skripta težak je i odgovoran posao. Ništa mi nije bilo teško, sve sam radila s lakoćom zbog ljubavi prema filmu. 4. Koje je zanimanje najvažnije da bi se snimio film? Zanimanje snimatelja, jer bez snimatelja nema filma. Najvažniji su redatelj i snimatelj. Ne mogu se odlučiti - sva su zanimanja podjednako važna. 5. Kako si se osjećala/osjećao po završetku snimanja? Zadovoljno jer smo snimili sve potrebno za dobar film. Grozno. Nisam mogla vjerovati da je gotovo. Olakšanje jer je gotovo. Sretno jer smo napravili veliki posao, a žalosno jer se više nećemo družiti na snimanju. Dobar glas U siječnju 2003. godine na HTV-u kreće nova emisija posvećena filmu - Kokice. Ekipa Kokica posjetila je našu družinu (zbog dobra glasa..., dobrih preporuka - hvala Vera, hvala Dražene - ili...) i intervjuirala zagovce (zadaci na snimanju, dojmovi, novi projekti). Svi smo 12. velja- če bili ispred malih ekrana nestrpljivo čekajući TV-premijeru našega D. (Kratili su nam film cijelu jednu minutu. Možda ih tužimo za nanesenu nam duševnu bol!!!!) Dojmovi voditeljica Filmske družine Uspješno smo tijekom tri mjeseca (70 sati) realizirali radionicu Od ideje do projekcije. Da bismo i dalje mogli snimati filmove, trebamo se bolje tehnički opremiti (stativ, mikrofon, reflektori...). Potrebna su nam i praktična iskustva (snimateljska radionica, radionica montaže). Još mnogo trebamo učiti i naučeno provoditi u praksi s darovitim učenicima željnim novih spoznaja (...jer dobra volja je najbolja).