U utorak 15. prosinca u 20 sati u kinu Tuškanac u Zagrebu na Kratkom utorku predstaviti ćemo eksperimentalne filmove slavnog srpskog i jugoslavenskog redatelja Slobodana Šijana, uz prisustvo autora, koji će ih najaviti i održati kraći razgovor s publikom.
Autoportret na groblju
Šira publika Šijana prvenstveno zna kao redatelja nekih od najpopularnijih jugoslavenskih komedija svih vremena kao što su 'Ko to tamo peva', 'Maratonci trče počasni krug' i 'Davitelj protiv davitelja', od kojih je prve dvije radio po scenarijima proslavljenog dramatičara Dušana Kovačevića. No, Slobodan Šijan se prije i poslije toga, u biti kratkog perioda između 1980. i 1984. kad su nastali navedeni filmovi, ništa manje intenzivno i s ništa manje uspjeha bavio i slikarstvom, vizualnom umjetnošću, filmskom kritikom i teorijom, izdavaštvom, spisateljstvom...a u svojim mlađim danima i filmskim eksperimentom.
Ručni radovi
Na ovom Kratkom utorku uglavnom ćemo se posvetiti razdoblju njegovog stvaralaštva između 1970. i 1972. dok je nakon završene Likovne akademije studirao na Fakultetu dramske umetnosti u Beogradu, u klasi Živojina Pavlovića i u društvu kolege Tomislava Gotovca. Koristeći apsolutnu slobodu koju je studentima davala ikona crnog talasa Pavlović snimio je desetak izuzetno zanimljivih filmova o kojima smo sabrali sljedeće komentare.
Strukture
'U 'Autoportretu na groblju', gdje preko scena snimljenih na groblju Šijan umontirava vlastiti lik, psihodelični efekti postignuti su upotrebom boje, kao i načinom na koji se Šijan snima. Korištenim postupkom duple ekspozicije naglašena je nestabilnost veze između prošlosti i budućnosti, o kojoj u svojoj koncepciji života prije smrti piše i Timothy Leary.
'Ručni radovi' karakteristični su po Šijanovim vizualnim intervencijama izvedenim ručnim bojanjem, odnosno crtanjem i grebanjem po samoj filmskoj traci, a preko snimljenog materijala koji u samom filmu ima sekundarnu ulogu. Po proizvedenim efektima ovaj film blizak je psihodeličnim radovima.
U filmu 'Strukture' Šijan neutralno registrira različite strukture - poput ispucalih zidova, zemlje, smežuranog lica starice. U likovnom smislu film je blizak poetici enformela ali i reduciranom slikarstvu, odnosno tautološkom pristupu slici/predstavi gdje znak (prizor) označava samoga sebe, vlastitu prisutnost.' (Nebojša Milenković: Slobodan Šijan: Moraću da skrenem! Vizuelni eksperimenti 1960.–2012., MSUV, Novi Sad, 2013.)
gradsko đubrište na adi huji u beogradu
'gradsko đubrište na adi huji u beogradu' je poetizirani dokumentarac (čemu značajno doprinosi a capella pjevanje španjolskog romskog pjevača Jose Reyesa) u kojem je smetlište reprezentirano kao amorfni mikro-univerzum i refleksija koncepta 'đubrišta' kao zone skupljanja, klasifikacije i transformacije Leonida Šejke.
Svakako najznačajniji rad iz Šijanovog studentskog filmskog opusa je 'Jutro u ružičastom', film o snimanju filma, ili, preciznije, film o dekonstrukciji filma u kojem je dokumentirana situacija (susret s grobarima i vojnicima na Topčiderskom groblju) kombinirana sa čestim pojavljivanjem filmske ekipe u kadru i elementima tehnološke distorzije (mikrofonija, pištanje, zvuk sa radija, podrhtavanje kamere i sl.). Šijan isprobava čitav arsenal semioklastičkih postupaka ometanja pomoću kojih se i dokumentarni film iskazuje kao konstrukt realnosti.' (Dejan Sretenović: 'Kino-svet Slobodana Šijana', Slobodan Šijan: Oko filma, MSU Beograd, 2009.)
Jutro u ružičastom
'Film 'Yeah'u kojem glavnu ulogu igra francuski eksperimentalni kompozitor i glazbernik Paul Pignon, kombinacija je'obojene glazbe'iglazbenog video-spotai svojom opsesivnom dimenzijom i ostvarenim vizualnim efektima i unutrašnjom dramatikom podsjeća na atmosferu Hitchcockovih filmova.' (Nebojša Milenković: Slobodan Šijan: Moraću da skrenem! Vizuelni eksperimenti 1960.–2012., MSUV Novi Sad, 2013.)
Yeah
'Film 'Pesma za Toma' je nastao kao reakcija na vijest o smrti Tomislava Gotovca koju mi je putem SMS poruke poslao Nenad Polimac, filmski kritičar i zajednički prijatelj iz Zagreba. U tom trenutku gledao sam TV prijenos nogometne utakmice sa svjetskog prvenstva u Južnoj Africi. Osjetio sam potrebu da odmah odreagiram filmom. Uzeo sam kamericu, izašao na terasu i snimao prozore u noći koji su podsjećali na prizore iz Tomovog filma '29' i Hitchcockovog filma 'Prozor u dvorište' koji smo voljeli. Kasnije sam to spojio sa snimcima posjete bolesnom Tomu, koju smo uz pomoć Dijane Nenadić, urednice velike Tomove monografije, napravili Lazar Stojanović (redatelj čuvenog zabranjenog filma 'Plastični Isus') i ja.' (Slobodan Šijan)
'Šijanovo bavljenje eksperimentalnim filmom na studiju režije prešlo je okvire školskog rada i danas se ti filmovi nesumnjivo mogu svrstati u značajna ostvarenja na području eksperimentalnog filma u Srbiji, koji ranih 70-ih još uvijek nije stekao profesionalni legitimitet, ostajući getoiziran u produkcijskim enklavama poput filmske Akademije i kino-klubova.' (Dejan Sretenović: 'Kino-svet Slobodana Šijana', Slobodan Šijan: Oko filma, MSU Beograd, 2009.)
Postoji među Šijanovim eksperimentima serija filmova zasnovana na postupku registriranja ekstremnih životnih i umjetničkih situacija koja bi se mogla okarakterizirati kao elementarni film. Po prikazanoj atmosferi ovi filmovi bliski su, recimo, poetici francuskog novog vala ili ovdašnjeg crnog talasa. Ipak, za razliku od filmova kritičkog jugoslovenskog filma, kod Šijana fokus nije na osvjetljavanju naličja, odnosno one druge, tamnije strane Titovog socijalističkog raja - koliko na neposrednom, direktnom, pritom vrlo brutalnom i drastičnom fizičkom (fiziološkom) suočavanju (gledatelja) s nekim ekstremnim životnim prizorima, stanjima i situacijama. (Nebojša Milenković: Slobodan Šijan: Moraću da skrenem! Vizuelni eksperimenti 1960.–2012., MSUV, Novi Sad, 2013.)
Program se održava u sklopu Vizualnog kolegija i projekta Prošireni estetički odgoj Multimedijalnog instituta, u suradnji s Hrvatskim filmskim savezim, i ulaz na njega je besplatan. Filmove puštamo s digitalnih fileova na koje su prebačeni s Mini DV-ja (vidi program). Nažalost originalne filmske kopije nisu u stanju koje bi dozvoljavalo projekciju.
Raspored projekcije:
20:00 Program 1 (39 min)
Autoportret na groblju, 8 mm, kolor, bez zvuka, transfer na mini DV; 2'45''; 1970.
Ručni radovi, 8mm c/b & ručno bojeno i grebano, bez zvuka, transfer na Mini DV; 1'50''; 1971.
Vrt sa stazama što se račvaju, 8 mm, kolor, bez zvuka, transfer na mini DV; 4'; 1971.
Strukture, 8 mm, kolor i c/b, ozvučen, transfer na mini DV, 3'43''; 1970.
gradsko đubrište na adi huji u beogradu, 8 mm, c/b, ozvučen, transfer na mini DV, 8'8''; 1970.
Jutro u ružičastom, 16 mm, c/b, zvučni, transfer na mini DV, 18'6'';1971.
21:00 Program 2 (41 min)
Kosta Bunuševac u filmu o samom sebi, 8 mm, kolor, ozvučen, transfer na mini DV, 14'18''; 1970.
Yeah, 16 mm, kolor, zvučni, transfer na mini DV, 13'44'', 1972.
Pesma za Toma, HD video, kolor & c/b, ozvučen, 12'49''; 2010.