Tatjana Ivančić
Na novom Kratkom utorku, koji će se održati 3. studenog u 20h, u kinu Tuškanac u Zagrebu,
u suradnji s Kinoklubom Zagreb premijerno predstavljamo digitalno restaurirane filmove Tatjane Ivančić, nekadašnje članice KKZ-a. Prikazat ćemo 14 filmova ove pionirke ženskog stvaralaštva u kontekstu hrvatskog amaterskog i eksperimentalnog filma, i jedne od najproduktivnijih autorica KKZ-a. Njezini su filmovi bili prikazivani na brojnim festivalima diljem regije, ali i na međunarodnim natjecanjima (Trst, Berlin, Hiroshima), na kojima je Ivančić ostvarivala zapažene filmske uspjehe, upisavši se u povijest kao jedina žena koja je ujedno i osvojila onodobnu titulu Majstora amaterskog filma. U periodu od 1967. do 1986. godine Ivančić je napravila preko 70 filmova, no unatoč svojim pionirskim naporima do današnjeg je dana ostala gotovo nevidljiva. Digitalna restauracija filmova Tatjane Ivančić inicijalni je korak kojim Kinoklub Zagreb želi započeti proces sustavnog rada na očuvanju i prezentaciji svoje arhive amaterskog i eksperimentalnog filma, i 'ovidljiviti' njegovanje gotovo stoljetne tradicije (avangardne) filmske kulture. Filmove će predstaviti Petra Belc, voditeljica projekta digitalne restauracije.
Igra života
Varijacije
Svjedoci vremena kažu da se Tatjana Ivančić pojavila u Kinoklubu Zagreb krajem 60-ih, kao sredovječna gospođa koja je, postavivši djecu na noge, novonastali višak slobodnog vremena odlučila popuniti amaterskim bavljenjem filmom. 'Kasnog ljeta uzela sam tjedan dana odmora od svoje zahtjevne obitelji: devedesetogodišnjeg djeda, osamdesetogodišnje bake, muža i dvojice sinova, studenata od dvadeset dvije i devetnaest godina. Otišla sam u Crikvenicu, svoje rodno mjesto, na sjevernojadranskoj obali.' Autorica citiranih redaka, inače diplomirana pravnica, ponijela je sa sobom u Crikvenicu i malu, jeftinu osammilimetarsku filmsku kameru. Imala je tada već više od pedeset godina. Kada se vratila u Zagreb i kada se s razvijanja vratio film koji je u Crikvenici snimila, muž joj je rekao: 'Krasno!', stariji sin: 'Nije loše, ali Cousteau to radi bolje', mlađi je bio znatno kritičniji: 'Da umreš od dosade...'.
Samom svojom pojavom i pristupom izazvala je, očekivano, sumnjičavost i muških kolega u KKZ-u, ali ubrzo se pokazalo da se radi o vrlo talentiranoj autorici - nakon što su joj se filmovi redovito i često prikazivali na tada vrlo razgranatoj mreži amaterskih filmskih festivala diljem bivše države, ali i u svijetu, 1980. postaje Majstor amaterskog filma, kao prva žena kojoj je dodijeljena ta prestižna titula. Preminula je 1987.
Od 0 do 2
Putositnice
Iz programa koji ćemo prikazati na Kratkom utorku izdvajamo film 'Dobro staro veslo' 1976., koji počinje kao dokumetarni zapis nečije đite, ili odlaska u ribolov, da bi vještim fokusiranjem na detalje uskoro otplovio u područje eksperimentale, i zatim se vratio nazad na početak. Film 'Dosada' iz 1973. odlikuje se vrlo inventivnom upotrebom zvuka, koji autorica i inače u mnogim svojim filmovima koristi kao izražajno sredstvo. Ovdje usporava neku pjesmu do te mjere da vokal zvuči kao lijeno rikanje glavnog lika filma - tigra. Film 'Od 0 do 2' (1972.) također u početku zavaravajući podsjeća na kućne snimke tek rođene bebe, da bismo uskoro shvatili da se radi o strukturalnom filmu o odrastanju u najmlađem dobu. Kao što u mnogim svojim filmovima Tatjana Ivančić snima more i sve njegove mjene i fenomene, tako u sjajnim 'Putositnicama' (1976.) s jakim autorskim senzibilitetom 'hvata' još jednu čestu sinematsku fascinaciju - kadrove iz vlaka u pokretu. Izuzetno je zanimljiv i film 'Najveći dan' iz 1979. u kojem autorica na svoj specifičan način dokumentira trenutak spajanja dva dijela Krčkog mosta. Za kraj smo ostavili najpoznatiji film T. Ivančić - malo remek djelo 'Grad u izlogu' iz 1969., u kojem uz žestoki soundtrack snima kadrove Zagreba isključivo koristeći odbljeske njegovih izloga.
(S)umorno more
Ekvinocij
Evo što o njenim filmovima kaže voditeljica projekta digitalne restauracije Petra Belc: 'Većina filmova amaterske eksperimentalistkinje Tatjane Ivančić bavi se ljepotom svakodnevice, sitnim detaljima prirodnog svijeta i teksturama biosfere - osobito mora, pokazujući virtuoznost transformacije odlučujućeg trenutka u neprekinuti niz slika. Ivančić je jednako vješto, domišljato, pažljivo i poetično snimala mikrokozmos morskih plaža, gradsku vrevu reflektiranu u staklu izloga, kao i prve korake svojih unuka. Gledajući filmove Tatjane Ivančić čini nam se da je svijet postojao u punini svojih filmičnih krajolika - kinematičkom, kinetičkom i kinestetičkom - samo kako bi mogao biti uhvaćen objektivom njene malene kamere.'
Grad u izlogu
Grad u izlogu
Filmove Tatjane Ivančić digitalno su restaurirali Austrijski filmski muzej (Beč) i Light Shop/Digital Magic Studio (Zagreb) tijekom 2019. i 2020. Digitalizacija slike u rezoluciji 2K i zvuka na 48kHz te digitalna restauracija slike izvedeni su u Austrijskom filmskom muzeju uz korištenje kopija na Super 8mm filmskoj vrpci s magnetskim tonom iz zbirke Kinokluba Zagreb. Zvuk je restaurirao Light Shop/Digital Magic Studio. Cilj projekta bio je restaurirati drugu generaciju filmske vrpce uz očuvanje postojećih slikovnih obilježja i tragova korištenja izvornog Super 8 preokretnog filma. Projekt je proveo Kinoklub Zagreb u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom – Hrvatskom kinotekom, uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i Kinokluba Zagreb, filmove puštamo s DCP-ja, a ulaz je (ovaj put iznimno) slobodan!
Raspored filmova (62 min):
Igra života, 1972., 4'13''
Dobro staro veslo, 1976., 4'35''
Varijacije, 1975., 4'34''
Dosada, 1973., 3'06''
Do posljednje kapi, 1972., 1'50''
Rapsodija u zelenom, 1970., 3'40''
Od 0 do 2, 1972., 7'13''
Putositnice, 1976., 4'57''
Od zore do mraka, 1971., 4'10''
(S)umorno more, 1977., 3'56''
Pijesak, 1971., 3'28''
Ekvinocij, 1973., 3'24''
Najveći dan, 1979., 8'26''
Grad u izlogu, 1969., 5'07''