7. škola medijske kulture, Trakošćan 2005.

Edo Maajka i sedam (+2) polaznika mariniranoga filma – II. dio

Trakošćanski dnevnik, 19. kolovoza – 29. kolovoza 2005.

Petak, 19. kolovoza

Evo nas opet!

Trakošćan odmah do Bednje.

Još malo pa pred hotel.

Već ih ima…na Trgu zavaljeni u naslonjače pred televizorom do točionice.

Prilazim recepciji i opet imam sreću. Soba 129 bez televizora, ali jednokrevetna. Hvala Ti, Bože! Nema Incantessime. Praznim auto i selim u sobu.

Večera. Klopa po izboru!!!

Gospon Kruno donijeli su vilijamovke i ‘travu’ koje ti je i gutljaj dosta da ostaneš zavaljen u fotelju i da se ne dižeš do daljega. Još ako je tu i Edo Maajka, spika je zajamčena. Oni prolaze, a mi ostajemo uz atletski miting i kolegicu koja voli atletiku i jasno i film, ali ne zna u kojoj je grupi. Možda će joj gospođa Vera to sutra objasniti, jer ona je ovdje prvi put. Pričamo tako i od prve prelazimo u novi dan. Pa vrijeme je za spavanje. Žganja spremamo na sigurno uz ukrasno bilje, tek tako da se ne izgube…

Subota, 20. kolovoza

Dobro jutro!

Edi treba zemlja i tegla za sadnice pa ću mu ih donijeti iz Lepoglave.

Pitate:

Sadnice? Zemlja? Tegla?

Kakve to veze ima s animiranim filmom?

E, pa ima nas ovdje od prošle godine. Neki su Maajki nešto i obećali donijeti. Mirela je donijela vreću zelenjave koju treba pod hitno staviti u postupak kako bi Maajka oko svoje kućice poslije imao istarsko bilje.

Edo sadi, ja fotografiram – dokumentiram… sekundiram…

10 sati

Počinje upoznavanje: Marina, Danijela, Suzana, Lana, Ivana, Mirela, Boris i neki šutljivi mladić, a Edo i Jasminka uputit će nas u tajne animacije.

Mirela i ja smo napredna grupa od lani.

Dan brzo prolazi.

Hit je novi program za animaciju Toon Boom Studio, Edin adut za ovu godinu. Kad on kaže da je nešto dobro, onda to znači da je odlično, osobito za nas.

Poslije večere Što je Iva snimila… film u kojem su se dogodile dvije dobre stvari. Grgurević jedva da je jednom opsovao i super zvuk, a sve ostalo, ako ima prigovora, objašnjivo je jer je to Iva snimila…

Šalim se! Za prvi film u Školi čista petica.

Nedjelja, 21. kolovoza

Jutro počinje isprikom za našega šutljivog. Ne može doći jer mu nije dobro. Pa nije ga valjda Edo prepao.

Evo, ideja za film već je ovdje. Marina i Ivana nešto su smislile, a Edo je zadovoljan. Spominje nešto Ivonu od lani.

Treba odabrati likove. A oni se sami nameću.

Ne trčite u rano jutro ispred restorana!

Ne tjerajte ljude s Trga!

Ne pričajte o vesternima!

Ne žurite s jelom!

Ne čekajte jutro!

Ne mijenjajte role filma!

Ne šankirajte!

Ako ne pazite, bit ćete u našem crtiću.

Pod dojmom jučerašnjega filma mogao bi i naš film imati sličan naslov.

Ja moram crtati… jao meni … auto, u autu ONA, kosa vijori. Na tablicama piše ANGELINA.

Zašto Angelina? znam pitat će me, a don Kaćunka nitko ništa ne pita.

Ponedjeljak, 22. kolovoza

Sjećate se lanjskih pustolovina na Ravnoj gori, kad smo Edo Maajka i ja vidjeli purane nakon slobodnoga pada? Sada sam ja glavni. U lijevoj mi Edin digitalac, u desnoj naočale, a ispred mene dva bijela i jedan crni kabel. Crni je produžni za kosilicu negdje iza grmlja. Prelazim bijele, ne vidim crni i…

Slobodni pad. Lijeva ruka ostaje u zraku. Fotić je spašen, ali nije moja noga i naočale. Na recepciji nema flastera pa moram u Bednju da uredim koljeno.

Edo Maajka

Tamo nađoh u apoteci naočale.

A moram i iduće dane na previjanje. Ništa strašno. Bit će poštede.

Šutljivi mladić definitivno je nestao, došla mama po njega, ali pojavila se Martina. Bila je na svadbi pa je malo zakasnila. Maajka se ljuti, nešto brunda. Sredit će on nju, vidjet ćete već.

Utorak, 23. kolovoza

Mojoj Angelini kosa vijori. Društvo crta svoje likove. Edo otvara Toon Boom i gospon Boris ima čast pobojati svoje umijeće. Divota jedna. Ima toga u drugim programima, ali ovo je nešto iznimno. Sad mi je jasno zašto Majka samo o tom programu priča.

Marinina trkačica napreduje.

Danijela šuti i crta vrata i daske.

Lanin animator muku muči.

Martina je pod strogom paskom. Maajka traži da ponovi crtež.

Suzana traži kukavicu.

Jasminka je sva u lopočima.

Ivanina Angelina spava.

Mirela je na stanci i razmišlja o operateru.

Dan prolazi brzo u radu i šali uz našega noćnog čuvara mačka Peru.

Srijeda, 24. kolovoza

Gospon Boris!

Kaj mislite da ste gotovi?

A bregi? Gde su bregi po kojima Angelina juri? Na posel!

Četvrtak, 25. kolovoza

Danas je dan piknika. Poslijepodne idemo na Ivanečka jezera! Edo ostaje, ostaju i Jasminka i Suzana. Vidjet ćemo poslije rezultate, a čut ćemo i Mikićeve prigovore na Edin ostanak.

Piknik – čvarci – luk – vino

Oni odlaze na 15 minuta do izvora dok neki igraju odbojku u pijesku.

Tih 15 minuta razvuklo se na sat i pol.

Počinje rana večera uz ‘tudum’ (zagorski kiseliš), o kojem će, nadam se, i film snimiti.

Počela je pjesma. Stiže i gibanica. Kad, tjeraju nas doma, jer moramo stići na M.A.S.H. Čuje se i «Najdeme dime, dime, naj Vera..»

Ma bit će i to u nekom filmu, nadam se.

Petak, 26. kolovoza

Crteži su gotovi pa se sada radi na dva računala. A Jasminka nam na laptopu pokazuje razne računalne programe za animaciju.

Popodne gledamo Edine Crvenkapice, koje su rađene za program Suzbijanje trgovanja ljudima.

Navečer Mimičin Anno domini – role do beskraja (svakih 20 minuta nova rola).

Neki objašnjavaju političku pozadinu filma, a mene zadivljuje slika nalik na nizozemske slikare.

Subota, 27. kolovoza

Imamo posla. Trebamo snimiti pjesmu za naš film. Neki su to jučer trebali snimiti, ali su kupovali ‘tuduma’ i kušali po ivanečkim kletima pa je sve propalo. Danas snimamo s ‘oriđiđi’ sastavom iz okolice Ivanca. Sastanak u 17 sati kod konjušnice. Kiša lijeva, dolaze Brajdaši. Snimili smo «Najdemo dime…» od prve, pa jednom još za svaki slučaj. Odmah Edi u radionicu. Učitavanje i super svirka. Edo je oduševljen.

Žurimo na Tu divnu splitsku noć.

Evo nam sivoplave atmosfere. Dobra, teška priča, tako da si moraš rastjerati sumornu atmosferu društvom do daljega.

Dolje u podrumu sjedi društvo i pjeva loše, jer se i pije loše vino iz ivanečkih kleti. Nakon degustacije odlazim razočaran, a i pjevaju dalmatinske pjesme, i to oni koji Dalmaciju znaju samo iz filma.

Sve je to od lošeg vina.

Davno je prošla ponoć, a u našoj se radionici još radi.

Računala su zagrijana. Gnjave ih previše.

Laku noć!

Nedjelja, 28. kolovoza

Kao uvijek posljednjega dana pojavljuju se novinari i love žrtve za razgovor. Bilo bi poželjno da dođu ranije, kad se stvara film, a ne kad je gotovo. Za televiziju nas snimaju kako radimo, no mi smo već pola rekvizita spremili pa zato improviziramo. Edo govori o radionici, a Marina govori o Medijskoj školi, na kojoj je već sedmi put.

Kad je sve gotovo, ne vjeruje da sam ja ipak stariji u Školi po stažu. Prešao sam ja i 10 (desetu) pa se nadam da će me dogodine pozvati na proslavu jubileja.

Pola sata do večere crtić je gotov. No Edo još nije zadovoljan. Još samo malo. Večera počinje, Edo se tušira, mi za stolom pristojno čekamo. Ta pristojnost došla nam je glave. Što se mene tiče, da nije bilo okruglica sa šljivama, ne znam da li bih išta i pojeo. Ne možeš ti sa stampedom.

Edo je počeo s večerom u elementu, ali veli da trebamo još malo pogledati što je s filmom. Finalna verzija predana je za sutrašnju projekciju u 11 i 30.

Edo konačno slobodan počinje zabavu. Treba spržiti CD za tulum kako bi bilo zabavnije. Gotovo. Idemo.

Sjećate li se lanjske noći kad je Edo počeo s Astrid negdje poslije 4 sata plesati?

Kladim se da će to biti ovaj put čim uđemo kroz vrata. I zaista, čim smo ušli, Astrid je zgrabila Edu i čaga je počela.

Problem je u lošem DJ-u. Stalno prekida pjesme. Ne da ljudima plesati, a ni nama naš CD ne stavlja.

Edo predlaže da se preselimo u našu radionicu. Pravi tulum traje do poslije 4 uz Cinkuše. Svi su elementu, a Edo u sedmom nebu.

Povlačim se na spavanje. Gore u hotelu dobro se čuje naše društvo.

Ponedjeljak, 29. kolovoza

Oproštajna projekcija. Vidi, pa oni su stvarno i ‘tudum’ stavili u reportažu. Divimo se uspješnicama naših kolega. Naša Aneglina završava bez kraja. Na kraju se trebao pojaviti crni Pero sa svojim «Mijau!»

Nakon dvosatnoga programa opraštamo se u nadi da ćemo dogodine, ako ne i prije, biti na okupu.

Doviđenja!

Boris Simeoni