Povodi

EAVE FORUM WEST MEETS EAST

Utrecht, 23-25. rujna 2004.

Producenti i redatelji iz većine europskih zemalja susreću se sa sličnim problemima –s jedne strane povećana proizvodnja filmova, a s druge premalo novca iz nacionalnih fondova. Stoga se kao sve važniji (i nužniji) model proizvodnje filmova nameće koprodukcija, pa nije rijetkost da brojni europski filmovi imaju potpisane producente iz više zemalja. EAVE Forum o koprodukciji West meets East u Utrechtu, koji se tradicionalno održava u sklopu 17. Holland Film Meetinga za vrijeme Nizozemskog filmskog festivala, bio je prava prigoda da stotinjak sudionika iz gotovo svih europskih zemalja (a posebno onih koje su 2004. postale punopravne članice Europske Unije) provjeri kakvo je stanje u europskoj koprodukciji danas.
Forum je bio namijenjen razmjeni iskustava, upoznavanju s fondovima za sufinanciranje filmske proizvodnje te upoznavanju legislative na području filmske koprodukcije. Tako su brojni predavači – Sophie Schoukens (MEDIA Development, Belgija), Ger Bouma (Dutch Film Fund, Nizozemska), Jan Vandierendonck (Flamish Audiovisual Fund, Belgija), Lucia Rikaki (Balkan Film Fund, Grčka), Simon Drewsen Holmberg (Baltic Media Centre, Danska) – ukratko objasnili mogućnosti (su)fmanciranja proizvodnje filmova iz međunarodnih izvora i fondova.
Osim što je ukazao na važnost koprodukcija zbog olakšana pristupa fondovima u zemlji koproducenta, niz korisnih savjeta polaznicima je dao Roberto Olla (Euroimages) – od onih vezanih uz izradu ugovora o koprodukciji između producenata iz različitih zemalja, do savjeta o pitanjima na koje je posebno potrebno obratiti pozornost zbog različitih poreznih stopa, zakona o financiranju filmske proizvodnje, međudržavnih ugovora i sl.
Andre Lange (Francuska) predstavio je rezultate istraživanja European Audiovisual Observatoryja o stanju u europskoj kinematografiji, gdje – u uvjetima prevlasti filmova iz Sjedinjenih Država – u gotovo svim zemljama postoji potreba za povećanjem produkcije, distribucije i promocije nacionalnih kinematografija i europskog filma općenito. Eva Vezer iz Magyar Filmunio i Ellis Driessen iz Holland Film Meetinga predstavile su modele promocije i distribucije nacionalne kinematografije Mađarske, odnosno Nizozemske u inozemstvu – na filmskim festivalima, TV-postajama i u kinodistribuciji.
Što se hrvatske kinematografije tiče, rezultati su nažalost poražavajući – broj realiziranih koprodukcija među najmanjima je u Europi, a u okviru promatranih parametara za središnjui istočnu Europu od 1995-2003 (prema podacima European Audiovisual Observatoryj-a) na dnu je ljestvice po broju kinodvorana i prodanih ulaznica, kao i po broju proizvedenih filmova.
Redateljima, producentima i scenaristima na raspolaganju su i različiti načini suradnje na razvoju projekata od samih početaka, a koje provode CineMart (u sklopu programa Rotterdamskoga filmskog festivala), CineLink u sklopu Sarajevskoga filmskog festivala, edukacijski program Binger, Balkan Film Fund. Zajedničko im je što, osim sudjelovanja na radionicama na kojima se radi na razvoju scenarija, odabrani projekti imaju mogućnost predstaviti se zainteresiranim koproducentima, distributerima, urednicima TV-postaja i financijašima.
Slična prezentacija projekata održana je i kao sastavni dio Foruma, a u sklopu Netherlands Production Platform. Predstavljen je 21 projekt u fazi pretprodukcije iz Nizozemske, Estonije, Njemačke, Velike Britanije, Belgije, Bugarske, Irske, Poljske, Španjolske i Mađarske.
Najvažniji segment Foruma ipak je bilo iznošenje iskustava producenata iz različitih zemalja, pri čemu je posebno zanimljivo bilo predavanje Čedomira Kolara, koji ima višegodišnje iskustvo na međunarodnim koprodukcijama, što uključuje i filmove Ničija zemlja Danisa Tanovića, Prije kiše Milča Mančevskog, filmove Heaven i Le Fils Adoptif Toma Tykwera, Le Singe Aktana Abdykaykova i brojne druge. Zanimljivo je da svaka od zemalja koproducenata prihvaća film kao ‘svoj’ – tako primjerice Ničija zemlja jednako može biti bosanski, slovenski ili francuski film.
Kako dobro može biti osmišljena produkcijska i promotivna strategija pokazala je bugarska redateljica Adela Peeva na primjeru svoga filma Whose is This Song?, uspješno sufinancirana od strane partnera iz više zemalja. Projekt je prvobitno predstavljen na Pitching Forumu u Solunu i Dubrovniku, gdje su se kao koproducenti uključili RBB/Aarte, danska TV-postaja i belgijski producent, nakon čega je dobivena potpora Media Plus programa; uslijedilo je sudjelovanje na Eurodoc Training programu, nakon čega je dobivena potpora Jan Vrijman Funda i Kultur Kontakt Austria, a film je potom otkupljen za prikazivanje na finskim, španjolskim i talijanskim javnim TV-postajama. Distribucija filma po brojnim uglednim međunarodnim festivalima nastavljena je jednako uspješno – nakon prikazivanja filma na International Documentary Festivalu u Amsterdamu uslijedili su pozivi na Tribecca Film Festival, Nashville Film Festival, Vera Film Festival (Finska); nakon prikazivanja na Sofia Film Festival, film je pozvan u Karlovy Vary i Chicago. Dosad je film prikazan na četrdesetak međunarodnih festivala i dvadesetak nekomercijalnih projekcija u sklopu raznih radionica ili izložbi.
Producenti koji su dosad imali iskustva zajedničkog rada slažu se u jednom – uza sve teškoće koje donosi rad u uvjetima fizičke udaljenosti, različitih zakona u zemljama iz kojih dolaze i prepreka koje je nemoguće predvidjeti – osnovni je uvjet za uspješnu suradnju isključivo međusobno povjerenje i dobro poznavanje partnera. A prilika za upoznavanje na Forumu u Utrechtu bilo je posve dovoljno.

Vanja Andrijević