25. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 21 - 24. travnja 2016.)

Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Korijeni društva ili primitivna projekcija sadašnjosti?

Putujuća zemlja, Vessela Dančeva, Ivan Bogdanov, 2016.

Predstavlja li dimenzija vremena - prošlosti, sadašnjosti i budućnosti - odrednicu razvoja društva i čovjeka ili smo zapravo u etapi konstantne stagnacije s pokojim novootkrivenim kemijskim elementom i limenim ljubimcem?

Priče iz narodne predaje i folklora prepričavane mnogo puta služile su kao instrument podučavanja o ljudskim vrijednostima i podrijetlu naroda. Danas takve priče imaju ulogu arhivirane memorije koja ne dobiva jednaku važnost kao suvremenija literarna djela koja i sama počivaju na simbolima usmene predaje. Zanemarujemo li danas ulogu tradicije usmene predaje kao reakciju nama logičkog slijeda u procesu napretka? Je li folklor zastarjela forma ili baš suprotno – vječna?

Putujuća zemlja

U animiranom filmu Putujuća zemlja (Travelling Country, 14 min, 2016) bugarsko-hrvatskoj koprodukciji (Ccompote Collectiv/Bonobostudio) bugarskog umjetničkog dvojica Ivana Bogdanova i Vessele Dančeve, obrađene su univerzalne teme po principu pseudopovjesnih interpretacija dolaska naroda. U simbolu mitskog konja kao snažne životinje koja je bila zaslužna za velike seobe kroz povijest, može se iščitati povezanost ljudi s prirodom kao našim prvim domom. Konj je glorificiran do te razine da je zamišljen u divovskim dimenzijama, izrazito crnog obličja i predivne crvene grive. Na njemu radosno jašu ljudi koji jednog dana okreću leđa mitskom biću i trgaju mu rep kako bi ga postavili kao simbol njihove novonastale naseobine. Nagli preokret situacije dovodi do očekivanih razvratnih postupaka unutar društva, idolopoklonstva i izvrnute hijerarhije. Unižavanje ljudskih vrijednosti i prava dovodi do otuđenja pojedinca i u konačnici bijega kao jedinog rješenja. Na putu pronalska nove sreće središnji lik doživljava fantazmagorične vizije koje prikazuju konačni pad društva. Međutim, ponovnim susretom s mitskim konjem, on uviđa priliku za povratkom iskonskom viđenju života te uz pomoću mitskog bića sprječava daljnje propadanje ljudskosti i daje novu nadu onima koji su spremni ponovo jahati.

Konciznom naracijom u duhu čitkih folklornih priča, film prividnom dvodimenzionalnošću širi rakurs gledanja i interpretacije. Univerzalnošću teme doseže do suvremenosti, nužne za shvaćanje poruke koja može i ne mora biti povezana s trenutnim stanjem društva. Uloga kolorita je važna budući da se na njemu gradi atmosfera, od žute i svijetlo zelene koje simboliziraju zajedništvo, do sive i smeđih tonova koji prikazuju truljenje društva. Oblikovanjem likova postiže se lakša prijemčivost i svim dobnim skupinama omogućava razumijevanje prikazanog.

U konačnici, riječ je o vrijednom postignuću koje ponovo aktualizira neka davna vremena, ali u kontekstu današnjice. Katarzičnim nas efektom tjera na razmišljanje o tome da možda ipak nismo tako daleko dogurali, jer napredak se ipak manifestira u ljudskom međuodnosu i toleranciji. Tko zna, možda nam svima treba glavom u konjsku balegu da to osvijestimo?

Luka Čubrić