Zapis

Vjerojatno će se svi, koji su prošli Školu medijske kulture, složiti da ta Škola budi sva čula, nauči slušati, gledati, doživljavati. Bez obzira bila to neka od radionica ili pak teorija, tih se dana uočavaju i najveće sitnice, čuju zvukovi na koje se do tada nije obraćala pažnja, jednostavno, jače i dublje doživljava se svijet oko sebe. Naravno, ni radionica montaže nije iznimka. Dapače. Možda više nego i u jednoj, u ovoj radionici valja dobro pokrenuti sva čula, kako konačni rad ne bi doživio komentar kakav se mogao čuti prigodom pregledavanja i analize radova: "Ako ste me željeli zbuniti, uspjeli ste u tome!". No, da biste uopće došli do toga da voditelja radionice zbunite, morate preskočiti prvu stepenicu od koje mnogi zaziru. Koliko god montaža izgledala kao bauk, već je prvi susret s njom prava zaraza. Sustav rada radionice zna - ne zna, pokazao se prilično učinkovitim. Radi se, naime, o parovima koji su složeni po principu radio montažu - nije radio. Iako to na samome početku može izgledati strašno, možda je baš taj način muči se i nauči jedan od boljih. Naravno, ako pokraj sebe imate znalca, koji želi s vama surađivati. U smeće bez grižnje savjesti Onaj, tko kod prve vježbe (od ukupno četiri) nije uspio usvojiti jedno od glavnih pravila montaže, po kojem sve što je suvišno i nejasno ide u smeće, pred tim je pravilom svakako morao popustiti kod druge vježbe. U montaži jednostavno ne prolazi opravdanje tipa uzeo sam kadar kad sam ga već imao ili pak ono, po kojem niste imali srca baciti taj kadar jer je taaaako lijeeeep. Ima još jedna zabluda koju treba odmah raskrinkati. Znanje ili neznanje rada na računalu nema blage veze s montažom. U montaži se kreće sasvim suprotnim smjerom. Dakle, nepoznavanje rada na računalu nemože biti prepreka. Zapravo, kod takvih polaznika postoje tri faze kroz koje prolaze tijekom rada u radionici: 1. Hoću li se ja u tome uopće snaći? 2. Jaaaako zgodno! Ja to mogu! Ja uživam! Ja to koliko - toliko znam! Upotrijebit ću skoro sve jer je šteta baciti! 3. (Nakon što dobijete po prstima) Ponosam sam na sebe jer ja to, opet koliko - toliko, znam ali i selektiram. Zapravo, tih se dana u montaži nauči birati kadrove i slagati ih da budu smisleni i pitki. Učite biti kritični (posebno je važna samokritika, ako ste sami snimali kadrove). Naime, nakon svake vježbe koju voditelji dobro protresu i prokomentiraju, sve više čvrsnete i punite koš bez grižnje savjesti. Točna je tvrdnja prema kojoj treba gledati loše filmove (mi se u tome s pravom nismo našli) jer se na njima najviše nauči. Onaj tehnički dio, koji se nauči, tek je odskočna daska, dovoljna da sami montirate svoj filmić. No, mogućnostima tehnike nikada kraja, pa sve ono što nakon Škole slijedi, samostalno je istraživanje, koje ipak neće teško pasti. Jer, pojednostavljeno rečeno, montaža je prava stvaralačka igra.