Ivona Biočić-Mandić, diplomirana kiparica
koja se u posljednje vrijeme intenzivno bavi filmskim eksperimentima,
zamislila je, a početkom lipnja u središtu Zagreba i izvela,
neobični projekt Ivonino ulično kino. Na ulici ispod
tržnice Dolac i spomenika kumici umjetnica je na tijelima
prisutnih gledatelja projicirala sirovi snimljeni materijal.
Ideja toga projekta proširenog filma / kina bila je da
se primorski krajolik, kao prevladavajući motiv izabranih
kadrova, kontrastira s prostorom grada, pri čemu se zvukovi
morskoga krajolika miješaju s gradskim zvukovima. Glavi
lik i inspiracija za projekt bio je Tomislav Gotovac, čije
je tijelo poslužilo kao ekran Ivonina kina.
Umjetnica je istodobno snimala projekciju filma na ljudima
koji se kreću ili stoje na mjestu, na fasadama, kamionima
itd. Opisujući projekt, kaže: »Publika više nije pasivni
promatrač, već aktivni sudionik događanja. Publika osluškuje
zvukove filma nemoćna da vizualno percipira filmsku sliku.
Ja postajem promatrač koji kamerom snima film koji se oslobađa
okvira i pritom stavlja publiku u novi odnos. Istražujem
i razbijam formu stvarajući Novi film oslobođen zadanog okvira
filmske slike, filmska slika se razbija na stubištu, lomi
na tijelu, istražujem prostor koji nastaje u toku projekcije.«
Drugi dio projekta odigrao se nekoliko dana poslije, na
Strossu kod uspinjače. Kao projekcijsko platno za film
u jednom kadru, u kojem je publika pet dana prije bila
aktivnim sudionikom, poslužio je Tomislav Gotovac. Publika
se, dakle, vraća u ulogu pasivna promatrača. Rezultat projekta
dva su nova filma, Ivonino
ulično kino 1 i 2, u koje su ugrađene i slučajnosti
prilikom snimanja
U međuvremenu, na zagrebačkom Strossmayerovu trgu, u sklopu
uličnog festivala C’est is d’best, događao se Ivonin film
festival. Zamišljen kao putujući, gostujući festival
pod vedrim nebom, trajao je tri dana (6-8. lipnja 2006),
a uz autoričine filmove prikazani su filmovi njezinih suradnika:
Vedrana Šamanovića, Irene Škorić, Mladena Burića, Staše Čelan,
Tanje Dabo, Tomislava Gotovca i Željka Radivoja. Ambicija
je projekta, koji je ove godine u pilot-fazi, da promovira
nezavisne filmove, i to ne samo kratkoga metra, te da putujući
gradovima i selima nađe kino (ma što to bilo: galerija, muzej,
štagalj...) i gledatelje za filmove i u drugim mjestima.