Ovoga četvrtka, 16. studenog s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice besplatna je projekcija igranog filma Kuća na pijesku, krunsko ostvarenje genijalnog splitskog arhitekta, pjesnika i filmskog stvaratelja Ivana Martinca.

Kuća na pijesku

Ovaj film jedinstvena je okamina visokog modernizma, odnosno svojevrsni nadgrobni spomenik tradiciji klasične modernističke filmske linije Antonioni-Fellini-Bergman ali ujedno i hommage dometima ovih autora, nadovezujući se na njihovu tradiciju vlastitom autonomnom poetikom koja je jedinstvena i u punom smislu autorska, ne samo na razini hrvatske, već i svjetske kinematografije.

Prije projekcije brojne aspekte ovog filma publici će preko videopoziva približiti gošća večeri Višnja Pentić Vukašinović filmska kritičarka i redateljica koja je prošle godine doktorirala s disertacijom Igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca.

Ivan Martinac: Kuća na pijesku
Igrani film, 1985., 85 minuta

Kuća na pijesku

Arheolog se vraća s iskopina u Kataloniji kući u Split, gdje nakon stanovita vremena počini samoubojstvo. Njegov prijatelj sudac pronađe audio kazetu sa snimljenim arheologovim zapisom, pomoću koje pokušava odgonetnuti razloge za samoubojstvo...

Uloge: Dušan Janičijević, Branko Đurić, Dijana Zulim,Marina Nemet,Jadranka Stilin
Scenarij: Ivan Martinac
Fotografija: Andrija Pivčević
Glazba: Mirko Krstičević
Montaža: Ivan Martinac

Kuća na pijesku

Višnja Pentić Vukašinović rođena je 1982. u Splitu. Diplomirala komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala na istom fakultetu s ocjenom summa cum laude temom Igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca. Kao vanjska suradnica predaje na Učiteljskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu u nastavnom zvanju predavača. Dobitnica strukovne nagrade Vladimir Vuković za novog kritičara 2012. i godišnje nagrade Vladimir Vuković za najboljeg kritičara 2016. Objavljuje eseje o književnosti, filmu i likovnoj umjetnosti na Trećem programu Hrvatskog radija, časopisima Filmonaut, Hrvatski filmski ljetopis, 15 dana i Zapis, ranije u Vijencu i Zarezu. Voditeljica radionice kritike te radionice pisanja za film Kinokluba Zagreb. Autorica četiri nagrađivana kratka igrana filma i filmskog bloga. Bila je selektorica programa hrvatskog filma u okviru Kratkih slika MM centra u Zagrebu u kojem je pokrenula i projekt Filmske (pri)povijesti – dijalozi o prošlosti i budućnosti filma, a sada organizira i vodi Filmske večeri u Močvari.  U Kinoklubu Zagreb 2020. godine pokrenula je Filmsku čitanku – besplatna javna predavanja o filmu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika u razredu za umjetničke kritičare. U izdanju Disputa na proljeće 2023. izlazi joj prva knjiga Prozori – ogledi iz filmske stvarnosti koja broji ukupno sedamdeset eseja o hrvatskim dokumentarnim filmovima nastalima u drugoj polovici 20. stoljeća.

Višnja Pentić Vukašinović

Ivan Martinac svestrani je umjetnik i intelektualac. Za života objavio je desetak knjiga poezije, snimio pedesetak kratkih filmova i jedan cjelovečernji film, a svojom stvaralačkom energijom i britkim mislima nadahnjivao i na bavljenje filmom poticao generacije splitskih kreativaca okupljenih oko Kinokluba Split.
Martinac se rodio u Splitu 1938. godine. Filmove, prema vlastitim scenarijima, počeo je snimati za studija arhitekture u Beogradu, a potom u Kinoklubu Split i u produkciji profesionalnih filmskih kuća. Već prvi radovi, među kojima se izdvaja trilogija 'Suncokreti' ('Preludij', 'Trakavica i Avantira', 'Moja gospođa', 1960) i 'Rondo' (1962) najavljivali su autora underground poetike, kontemplativna stila i stroge forme, a te su osobine odlikovale filmove realizirane u njegovu 'matičnom' kinoklubu Split te u profesionalnoj produkciji.
Najistaknutija Martinčeva ostvarenja ('Monolog o Splitu', 'Amargedon ili kraj', 1964., 'Mrtvi dan', 1965., 'Fokus', 1967., 'Sve ili ništa', 1968.) pomno su montažno ritmizirane poetske refleksije o životu i smrti, prostoru i vremenu, a istodobno strukturalna traganja za 'čistim filmom', koja nastavlja i u cjelovečernjem djelu, 'filmu stanja' 'Kuća na pijesku' (1985).
Zaljubljen u film, osobito u djelo Bressona i Dreyera, uspoređivan s Antonionijem i drugim europskim modernistima, hvaljen i nagrađivan, ali katkada nedovoljno shvaćen u vlastitoj zemlji, iznimno cijenjen u inozemstvu, Martinac je svome Splitu, kojemu je bio najvjerniji portretist, i hrvatskome filmu, gdje ga je pratio glas osebujnoga filmskoga genija i mislioca, ostavio opus neprocjenjive umjetničke vrijednosti. Ivan Martinac preminuo je 6. rujna 2005., u 67. godini života.

Ivan Martinac

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.