Ovoga četvrtka, 13. travnja s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice besplatna je projekcija dugometražnog prvijenca Françoisa Truffauta, inicijalnog dijela francuskog novog vala 400 udaraca o 12-godišnjem dječaku koji utočište od obiteljske i društvene represije nalazi u sitnim krađama i kinodvorani.
François Truffaut
Izvorno namjeravajući snimiti kratki film, Truffaut se nakon temeljite analize vlastita života ipak odlučio za dugometražno djelo, film posvećujući svom u studenom 1958. godine preminulom prijatelju i intelektualnom ´guruu´ novog vala Andreu Bazinu. Ostvarenje u kreiranju kojeg se Truffaut dijelom nadahnuo i kultnom dramom Nula iz vladanja Jeana Vigoa inicijalno je djelo francuskog novog vala, film čiji je mladi, buntovni i nekonformistički protagonist bio u savršenom suglasju s dominantnim raspoloženjem onodobne publike, što je rezultiralo velikim komercijalnim uspjehom. Kritika je, pak, bila istinski impresionirana ne samo nekonvencionalnom naracijom i podjednako neuobičajenom završnicom, nego i nimalo sentimentalnim prikazom života protagonista adolescenta i predočavanjem zbivanja praktički isključivo kroz njegov lik, fokusiranjem na njegov ambivalentan odnos s majkom, narativnom i vizualnom ekonomičnošću, efektnim kontrastom društvene represije u interijerima sa slobodom i vitalitetom na otvorenim prostorima, te suptilnim oblikovanjem protagonistove svijesti o vlastitom identitetu koji se definira i kroz odnose s obitelji, osobito majkom, kao i s društvom.
Prije projekcije film će najaviti, a poslije projekcije će s publikom film analizirati filmska autorica i djelatnica Sanda Letonja-Marjanović.
400 udaraca
Pariz tijekom druge polovine 50-ih godina prošlog stoljeća. Pučkoškolac Antoine Doinel dječak je koji se i kod kuće i u školi suočava s brojnim nevoljama. Dok kod kuće nailazi na nerazumijevanje majke Gilberte i očuha Juliena, koji su često odsutni, Antoine u školi mora podnositi budnu pasku strogog učitelja francuskog jezika zvanog ´Listić´, koji dječaka smatra propalicom, osobito nakon što ga uhvati u plagiranju Balzacove proze. Budući da roditelji često nisu pored njega, Antoine utjehu pronalazi u intenzivnom maštanju o nekoj ljepšoj svakodnevici, a nerijetko se upušta i u sitne prijestupe i nestašluke. Kad nakon niza takvih nepodopština s najboljim prijateljem Renéom Bigeyjem iz očuhove radne sobe ukrade pisaći stroj, želeći njegovom prodajom zaraditi nešto novca za bijeg od kuće, Antoine će dospjeti u policijsku postaju. No neće znati da je to tek početak njegova sukoba sa zakonom i da će ubrzo, nakon noći provedene u zatvorskoj ćeliji s prostitutkama i lopovima, završiti u domu za maloljetne delinkvente.
400 udaraca
François Truffaut francuski je redatelj, scenarist, producent, kritičar rođen 1932. u Parizu. Uz Jean-Luc Godarda i Claude Chabrola, glavni predstavnik francuskog novog vala.
Već sa 16 godina osniva i vodi filmski klub imenom Cercle cinémanie, a tri godine kasnije počinje raditi kao suradnik u časopisu Cahiers du cinéma zahvaljujući tadašnjem filmskom kritičaru i teoretičaru Andréu Bazinu. Prvi film, kratkometražni Un visite snima 1955. godine, no njime nije bio nimalo zadovoljan, te snima idući, također kratkometražni. Slijedi dugometražni igrani film 400 udaraca (Les quatre cents coups, 1959) koji mu je donio nagradu za režiju na filmskom festivalu u Cannesu i privukao pozornost na njegovo buduće stvaralaštvo. Glavni junak filma, Antoine Doinel, Truffautov je alter-ego čije odrastanje pratimo u segmentu Antoine et Colete omnibusa Ljubav u dvadesetoj (L'amour ŕ vingt ans, 1962) te filmovima Ukradeni poljupci (Les baisers volés, 1968), Zajednički stol i postelja (Domicile conjugal, 1970) i Ljubav u bijegu (L' amour en fuite, 1979). U filmovima Jules i Jim (Jules et Jim, 1962), Dvije Engleskinje i kontinent (Les deux anglaises et le continent, 1971), Susjedova žena (La femme d'ŕ côté, 1981) i Posljednji metro (Le dernier métro, 1980) koji je osvojio francusku nagradu César za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij; protagonisti su pojedinci koje se obračunavaju s ljubavi i njenim (ne)sretnim aspektima. Od česte ljubavne tematike odmaknuo se u filmovima Pucajte na pijanista (Tirez sur le pianiste, 1960), Nevjesta je nosila crninu (La mariée était en noir 1968), Živahno nedjeljom (Vivement dimanche!, 1983) okušavši se u žanru kriminalističkog filma pritom odajući svojevrsni hommage Alfredu Hitchcocku. Režirao je Fahrenheit 451 (1966), adaptaciju sf romana Raya Bradburya, a za Američku noć (La nuit américane 1973) osvojio je Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma 1974.
400 udaraca
François Truffaut: Četiristo udaraca/Les quatre cents coups
igrani, Francuska, 1959., 99 min
Uloge: Jean-Pierre Leaud (Antoine Doinel), Claire Maurier (Gilberte Doinel, majka), Albert Rémy (Julien Doinel), Guy Decomble (učitelj francuskog)
Scenarij: François Truffaut, Marcel Moussy
Fotografija: Henri Decaë
Montaža: Marie-Josèphe Yoyotte
Glazba: Jean Constantin
__
Program je realiziran unutar projekta Filmskog kluba mladih FeKaeM kojeg financijski podržava Istarska Županija te u suradnji s filmskom edukacijskom platformom European Film Factory
__
Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar, Istarska županija i Zaklada Kultura nova.