Ovoga četvrtka, 6. travnja s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice besplatna je projekcija remek-djela Federica Fellinija, alegorijskog filma poetike 'neorealizama duše' La Strada koji prikazuje odnos između grubog snagatora i prostodušne djevojke dok nomadski izvode cirkusku predstavu.
Zavaravajuće jednostavna poetična bajka, djelo izražene humanističke dimenzije i brojne simbolike označava Fellinijev kraj s neorealizmom - teškom školom koja je dominirala talijanskom kinematografijom nakon Drugog svjetskog rata. Započinje svoj drugi ciklus 'neoralizma duše' i takozvanih filmova iskupljenja, u kojima neorealističke elemente 'malih' ljudi, siromaštva i zapuštene provincije nadograđuje psihološkim i moralističkim opservacijama što izaziva animozitet marksističkih kritičara naklonjenih socijalnoj tematici.
Prije projekcije film će najaviti, a poslije projekcije će s publikom film analizirati voditelj Kluba PFT-a Marko Zdravković-Kunac.
La strada
Grubi Zampano ulični je zabavljač koji Italijom putuje na svom motociklu i publiku zabavlja kao snagator koji trga lance svezane na njegovim prsima. Kad odluči svoju točku proširiti i učiniti je atraktivnijom, Zampano od siromašne samohrane majke s mnogo djece za deset tisuća lira otkupi mladu, dobrodušnu i ne osobito bistru, ali veselu i nepopravljivo optimističnu djevojku Gelsominu. Ona će smjesta dobiti ulogu klauna i najavljivača Zampanovih nastupa, a dok budu putovali od grada do grada, između pristupačne Gelsomine i otresitog Zampana razvit će se neobičan odnos.
Kad nju jednom ozbiljno povrijedi njegova grubost i odbojnost, Gelsomina će pobjeći te naići na zabavljača Mattu, Zampanova konkurenta koji ga često provocira.
__
Federico Fellini talijanski je scenarist i redatelj, rođen 1920. u obitelji iz srednje klase sa četvero djece, a školovao se u katoličkom internatu. Godine 1938. dolazi u Firencu na studij prava, no uskoro se preusmjerava na crtanje karikatura, stripova i novinarski rad. Iduće godine seli u Rim i upisuje fakultet tek da izbjegne služenje vojnog roka, a 1940. počinje pisati gegove i tekstove za film. Za redatelja Roberta Rossellinija tijekom 1945. i 1946. radi kao koscenarist i asistent. Na filmu debitira korežijom filma Svjetlosti varijetea (Luci del varietà, 1950). U to vrijeme javlja se novi filmski trend nazvan neorealizam duše (filmovi poetike neorealizma, ali sa psihološko-moralnom tematikom), čiji je jedan od istaknutijih predstavnika Fellini. Njegov prvi samostalno režirani film je komedija Bijeli šeik (Lo sceicco blanco, 1952), a film Dangube (I vitelloni, 1953) nagrađen je Srebrnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji 1953. godine. Istu nagradu dobio je i iduće godine za film Ulica (La strada, 1954), koji ga potvrđuje kao međunarodno priznata i hvaljena redatelja. Bio je četiri puta nominiran za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma i svaki puta je osvojio nagradu. Radi se o filmovima Ulica (1954), Cabirijine noći (Le notti di Cabiria, 1957), 8½ (1963) i Amarcord (1973). Ostali važniji filmovi su Slatki život (La dolce vita, 1960) koji je osvojio Zlatnu palmu, Cannes 1960, te Giulietta i duhovi (Giulietta degli spiriti, 1965), Satyricon (1969), Rim (Roma, 1972), Grad žena (La città delle donne, 1980), Plovi brod (E la nave va, 1983).
La strada
Federico Fellini: Cesta / La strada
igrani, Italija, 1954., 108 min
Uloge: Anthony Quinn (Zampanò), Giulietta Masina (Gelsomina), Richard Basehart, Aldo Silvani, Marcella Rovere (udovica), Livia Venturini (časna sestra)
Scenarij: Federico Fellini, Tullio Pinelli, Ennio Flaiano
Fotografija: Otello Martelli
Montaža: Leo Catozzo
Producenti: Dino De Laurentiis, Carlo Ponti
Glazba: Nino Rota
__
Program je realiziran u suradnji s filmskom edukacijskom platformom European Film Factory.
__
Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.