Kada pomislite na animaciju, pogotovo onu suvremenu, na pamet vam sigurno padnu moćni računalni alati, veliki proračuni, sila ljudi koja se brine kako bi se svaki detalj ispolirao do savršenstva. U tako postavljenoj "savršenoj" stvarnosti, projekcija filmova koje su radila djeca, bez pomoći računala, isključivo potezima svojih "nesavršenih" ruku, crtanjem i pisanjem, mora vam uhavatiti pažnju. U kino dvorani Zagrebačke zajednice tehničke kulture  održana je  projekcija kraktih animiranih filmova napravljenih u posljednjih 25 godina u produkciji Autorskog studija. U tridesetak minuta, koliko je odvojeno za ovaj dio večeri, viđena je kompilacija onog najboljeg što su generacije djece stvarale već u svojim najlmađim danima.

Snimatelj i fotograf Luka Stamać, jedan od najaktivnijih članova Autorskog studija s ponosom ističe:

"Kolega Bukovac je radio izbor filmova. To su dječje forme. Kada čovjek pogleda,  ne bi nikad rekao da su to radila djeca od 7 do 15 godina. To izgleda kao da su radili profesionalci. Uzeli smo ono najbolje od zadnjih 25 godina."

Autorski studio se, uz ostale discipline, posebno bavi animacijom. Djeca prolaze obuku i proces gdje uče što je potrebno za dobar animirani film. Iako su uvijek pod prismotrom mentora, očito je da im se ostavlja velik prostor autonomije:

"Svi filmovi koje smo emitirali su oni koje su radila djeca kroz godinu dana. Počinje početkom 9. mjeseca, onda procjenimo tko ima smisao za scenarij, po toj priči se napravi neka skica i onda se počinje realizacija crteža koja se radi isključivo rukom. Nema računalnog skeniranja, sve je dječji crtež, dječja ideja. Kolege Bukovac i Vereš su voditelji i mentori ali sve su isključivo radovi djece."

Iako je u obuku, rad i cjelokupan proces uloženo puno entuzijazma, 25 godina je dug vremenski period i zamor je neminovan. Unatoč tome nitko od intervjuiranih nije niti dao naslutiti da je tome tako. Na pitanja o strasti i motivaciji nije dan klasičan odgovor nego popis stvaralaštva koji govori za sebe:

"Bilo je svega i svačega, uspjeli smo popisati preko 505 filmova. Sada završavamo grafičku knjigu i brošuru u povodu 30 godina Autorskog studija. Tamo su popisani svi igrani i dokumentarni filmovi. U tih 30 godina bilo je puno jako značajnih imena. Mnogo ljudi je ušlo, izašlo, neki su i preminuli, na žalost... Neki su našli druge interese. Kroz članstvo je u 30 godina prošlo preko 650 ljudi."

Izložba fotografa Vedrana Sminderovca pod nazivom "Geometrija ulice" oduševila je ponešto zahtjevniju publiku. Vedran je i sam član Autorskog studija i  fotografijom se bavi od rane mladosti. Njegove fotografske priče privukle su i  poznavatelje fotografije iz raznih sfera života. Fotograf Marko Majstorović istaknuo je neka svoja zapažanja:

"Fotografije podsjećaju na djela Henria Cartiera Bressona.  Ova izložba spada u žanr digitalne fotografije. Pažljivo je ukomponirana, umjetnik je pazio na dubinsku oštrinu kako bi postigao i emocionalne, a ne samo geometrijske efekte."

I sam Vedran ostao je ugodno iznenađen ovim usporedbama s Bressonom:

"To mi je nešto nevjerojatno, lijepo i drago za čuti, gospodin kojeg apsolutno kojeg svi citiraju u pogledu ulične fotografije i fotografije općenito. To mi je najljepši mogući kompliment koji sam čuo."

Priznaje kako neku posebnu misao vodilju za ovu izložbu nije imao, možda zato i jest ostavio ovakav dojam na publiku. Kaže da je svaka od fotografija samostalna cjelina, jedinka i da su se sasvim slučajno uklopile u ovu tematsku izložbu.

Po struci pravnik, Vedran svojevrsni bijeg iz svakodnevnog života vidi u fotografiji, koja je od hobija doputovala do profesionalizma. Za kraj je objasnio i što je potrebno za vrhunsku fotografiju:

"Presudno za dobru fotografiju je biti vani s fotoaparatom, približavati se fotografiji, njušiti ju, osjetiti je, predosjetiti je... Ona će doći."