Hrvatski filmski savez ostao je noćas bez jednog od svojih najvjernijih i najsvestranijih suradnika – novinara, publicista, organizatora, scenarista i autora namjenskih filmova Duška Popovića. Napustio nas je u 70. godini života, između dva od mnogih filmskih poslova koje je desetljećima obavljao za HFS i neprofesijsko filmsko stvaralaštvo. Nepunih dvanaest sati prije odlaska, posljednji je put bio zapisničar sjednice Izvršnog odbora, a ovoga vikenda trebao je po tko zna koji put biti tajnik žirija na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva u Požegi. No, koliko je Duško Popović bio ukorijenjen u povijest i svakodnevicu HFS-a, svjedoči među ostalim i ovaj portal, prepun tragova njegove intenzivne radne prisutnosti: od stotina članaka koji su objavljeni na njegovim stranicama ili u nekoj od HFS-ovih publikacija (časopisi Zapis, Hrvatski filmski ljetopis, katalozi revija filmskog stvaralaštva i dr.), preko rubrike Kontrazoom koju je iz tjedna u tjedan punio vijestima i komentarima iz djelatnosti neprofesijske i profesionalne kinematografije, razgovorima s filmašima i njihovim portretima, do naslovnice ove godine objavljenje knjige Mali filmski razgovori, u kojoj su skupljeni portreti filmskih djelatnika svih profesija i profila nastali tijekom njegove višedesetljetne suradnje s HFS-om. Štoviše, za takvo ustrajno kroničarsko „služenje“ amaterizmu i filmu, Dušku Popoviću nikada nije trebalo izvanjskog poticaja. Nije čekao proziv urednika, nego je radio po vlastitom, unutarnjem pozivu, svakodnevno izvještavajući o aktivnostima amatera i događajima u svijetu filma na koje se drugi mediji jedva osvrću, a sve to s ozbiljnošću profesionalnog novinara i velikom dozom doborohotnog humora.
![](http://www.hfs.hr/baza/hfs/novosti/20211126_01.jpg)
Rođenjem Vukovarac, Popović je 1971. došao u Zagreb kao student prava. Desetak godina poslije počeo se intenzivno baviti novinarstvom, u kojem je gotovo pola radnog vijeka proveo u statusu slobodnog novinara. Vrlo brzo uključio se u aktivnosti filmskih udruga i Hrvatskog filmskoga saveza, pa je pet godina bio tajnik Kinokluba Zagreb, a kraće vrijeme i Autorskog studija – fotografija, film, video. Uredio je i prvu mnografiju KK Zagreb (Kinoklub Zagreb - filmovi snimljeni od 1928. do 2003, 2003) kao i monografiju Kinokluba Liburnija iz Rijeke (2012), obje u suizdanju Hrvatskokg filmskog saveza. U HFS je, među ostalim, bio jčlan priređivačkih odbora i tajnik revija hrvatskog filmskog i video stvaralaštva, dugogodišnji član redakcije i najplodniji suradnik Biltena/Zapisa, službeni novinar Škole medijske kulture „Ante Peterlić“ i redoviti izvjestitelj HFS-ova portala, a zbog upućenosti u amatersko stvaralaštvo često je pozivan u žirije festivala neprofesijskog filma (Dubrovnik Film Festival, Kratka forma, Gastro Film Festival, Star Film Festival i 240 sekundi hrvatskog filma i dr.). Također je, prema vlastitim scenarijima režirao nekoliko kratkih namjenskih videoradova: Za (1987), Prvi Sajam zdravlja u Zagrebu (1996), Prvi Sajam zdravlja u Zagrebu (1996), Deset godina poslije (1998), Slavonska svitanja (1999), Sisak-bolnica prijatelj djece (1999), Istarski kažuni (2000) i Suvremena dijagnostika virusnih hepatitisa (2001).
![](http://www.hfs.hr/baza/hfs/novosti/20211126_02.jpg)
Pored toga, Popović je idejni pokretač i organizator susreta Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva, koji su održani na Ljetnim školama unapređenja zdravlja u Motovunu od 2007. do 2012, a poslije predstavljeni i na Motovun Film Festivalu te u Poreču, Grožnjanu, Vukovaru i Zagrebu. Autor je i urednik publikacije Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva 2007., u izdanju Hrvatskog filmskog saveza te publikacije Od Motovuna do Vukovara-deset godina susreta Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva (2016), u izdanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
![](http://www.hfs.hr/baza/hfs/novosti/20211126_03.jpg)
Mali filmski razgovori (2021), zbirka esejističkih portreta hrvatskih filmaša, može se smatrati krunom publicističkog rada Duška Popovića na području audiovizualne djelatnosti, no jednako je važna i nedvojebeno nenadoknadiva njegova svakodnevna prisutnost u životu neprofesijske filmske zajednice i Hrvatskog filmskog saveza, koji su danas izgubili svojeg vjernog kroničara, suradnika i prijatelja.