Draga moja Anči,

Ne mogu nikako drukčije napisati tekst o Tebi bez da Ti se izravno obratim. Bila si mi prijateljica premda si mi po dobi mogla biti gotovo i majka, bila si tonmajstorica na bezbrojnim naslovima radio-drama koje smo zajedno radile, bila si stručna suradnica i stvarateljica radioigre u sklopu Škole medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“.

Najviše pamtim naš prvi suradnički projekt: ja sam mlada redateljica, tek došla u Dramski program hrvatskog radija, „pere“ me baš gadna trema jer na snimanje dolaze velikani hrvatskog glumišta, a ti mi jednostavno kažeš: „Hajde „skuliraj“ malo, imaš dobre ideje, ali si posvuda, hoćeš biti u režiji, na tonskom pultu, s glumcima, u svojim idejama, sad se lijepo smiri i slušaj glumce, kakvi god bili oni trebaju tvoje vodstvo, jer ti si redatelj. Ako sad propustimo snimanje zbog hektičnosti ili dekoncentracije, sutra, kad glumci odu, mi se onda mučimo s lošim materijalom.“

To što si mi tada rekla urezalo mi se za cijeli život, premda je dosta vremena proteklo prije no što sam na snimanjima radio-drama smirila svoj temperament i stavila ga u funkciju teksta, glumca, radiofonije, akustike. Beskrajno sam Ti bila zahvalna na jednom plemenitom, dobrom savjetu kojeg sam zapamtila za cijeli život.

Bila si izvrsna ton-majstorica, netko tko s užitkom i lakoćom prilazi i najtežim redateljskim zahtjevima, imala si intuiciju, duha, stvaralačkog poriva i  strpljivosti da se izboriš i s najkompliciranijim zvučnim  prijelazima, a sve si to činila iz velike ljubavi prema svome poslu. Kasnije, kada si već bila u mirovini, uvijek si govorila da si na poslu beskrajno uživala cijeli svoj stvaralački vijek. Negdje u vremenu prije umirovljenja, s oduševljenjem si prihvatila moj poziv za radom, osmišljavanjem radioigre u sklopu „Škole medijske kulture dr. Ante Peterlić“, koju sam, uz veliku podršku i volju Vere Robić-Škarica tadašnje Hrvatskog filmskog saveza osmislila i vodila čitav niz godina.

Naša se radionica mijenjala , dopunjavala, ponovno kreirala kako su prolazile te godine, a Ti si svaki put bila presretna kada bismo otkrili da imamo dovoljan broj entuzijastičnih polaznika i da će se radionica sigurno odviti i ove godine. Imala si veliku stvaralačku i pedagošku potrebu prenijeti svoje ton majstorsko znanje mladim ljudima koji su također svoje naučeno znanje prenosili dalje.

Osim Tvog izuzetnog stvaralačkog angažmana krasila Te i velika, i prevelika skromnost, nikada nisi htjela isticati svoje zasluge kod nagrađivanih radiodramskih emisija, no radovala si se beskrajno i najmanjoj pohvali zahvalna za predivan posao, posebne kreativne suradnje i prijateljsko okružje u kojem su nastajale dobre radio-drame. Zahvaljujući Tvojoj ljubavi prema ovom poslu i ljubavi još svega nekoliko dramskih ton-majstora i sama sam se zaljubila u radiodramu otkrivajući magičnu moć radija i radiofonske kreacije.

Sada dok Ti pišem ovo, naši polaznici upravo montiraju, sređuju snimke koje smo snimili jučer, znam da bi se silno radovala kad bi ih sad mogla vidjeti. Najviše Te je radovalo kada bi polaznici učili osnovne montažerske zahvate jer si uvijek demistificirala svoj posao, vjerujući da uz malo ljubavi i volje svi mogu savladati osnove Tvog zanata. Možda i mogu, no vrhunski dramski ton-majstori, ne mogu biti svi…!

Kao Tvoja prijateljica, beskrajno sam uživala u našim razgovorima o svemu o čemu smo uopće mogle razgovarati, imala si širinu, duh, plemenitost, šarm, vedrinu i snagu, da se izboriš sa svim u životu. Tvoja je Maja jedna predivna, kreativna i snažna mlada žena. Na kraju ću spomenuti i Tvoje rajčice s grunta koje si mi donosila, pekmeze koje si sama napravila, gljive koje si ubrala i kiselila jer si uz svu svoju darovitost beskrajno uživala još i darivajući plodove prirode, hranu koju si sama posadila, ubrala i priredila za svoje prijatelje.

Pisala bih još o Tebi, imala bih toliko toga još Ti ispričati, draga prijateljice…budi tu …negdje blizu radiofonije, osluškuj radiodramu koju upravo sada stvaramo…

S najvećom ljubavi,
Vedrana Vrhovnik
Voditeljica radionice radioigre