Valjalo bi se malo izmaknuti iz baroknoga centra i majestetičnosti bivšega glavnoga grada, pa zaći u sporednije ulice, tamo gdje u vrtovima još rastu suncokreti, smokve i ladoleži, na štrikovima se suši veš, a psi nesmetano trče i laju na prolaznike. Proći pokraj oronulih i napuštenih željezničarskih skladišta u kojima povremeno Mršići i ekipa snimaju svoje fantazmagorične filmove, gledati noću u osvijetljene prozore obiteljskih kuća, osjetiti miris sataraša i gulaša što se krčkaju na štednjacima koji se griju na drva i ugljen, ili sresti ona dva čudna lika, naizgled stariju ženu i nešto mlađeg muškarca, valjda klošare i beskućnike, bar tako izgledaju, oboje pod gasom i na biciklima, kako pijano krivudaju posred ceste, a iza njih kolona nervoznih i ustrubljenih vozača, kao na sahranama u američkim filmovima. Trebalo bi, poput djeteta, priljubiti nos na izlog najbolje slastičarnice u gradu (izvrsna dobošica, s pravim špinovanim šećerom na svakoj šniti, po sedamnaest kuna parče), dok u ranu zoru zvona s varaždinskih crkava pozivaju pospane vjernike na prvu misu. Ili šetati posve praznim gradom dok tek sviće, a grad je samo tvoj, i misliti na one kojih nema.
Foto by Općina Donja Dubrava
Još da nas pri tome prati melankoličan glas Teta Lize, pokojne Elizabete Toplek, glazbene legende, etno pjevačice i čuvarice međimurske popevke, vrste tradicijske pučke pjesme iz Međimurja, tu mam, prek Drave, čiji najstariji zapisi datiraju iz šesnaestog stoljeća, a 2013. je uvrštena u registar hrvatskih kulturnih dobara te 2018. proglašena nematerijalnom svjetskom kulturnom baštinom pod zaštitom UNESCO-a, samouke umjetnice, rođene daleke 1924. godine u Donjoj Dubravi, a umrle prije četiri godine u Prelogu, dobitnice dva Porina, 2010., za najbolju folklornu pjesmu (Lepo nam je vu jeseni) i najbolju izvedbu folklorne glazbe (Meni mama tak velje), koja je 1999. izdala CD nazvan Moje Međimurje, drugi 2007. naslovljen Teta Liza i Lado pa dvije godine kasnije i treći, Teta Liza i Tonček. Onda se dobro isplakati, tiho, negdje u nekom kutu i tek se zatim vratiti u svakodnevicu.
Silvestar Mileta, mag. hist. et mag. litt. comp. u utorak prijepodne govori polaznicima prvog stupnja seminara medijske kulture o povijesti filma, a dr. sc. Ilija Barišić polaznicima drugog o filmskoj naraciji i ludičkom izlaganju u videoigrama. Popodnevni termin će objediniti polaznike oba stupnja, i sve druge zainteresirane sudionike 23. škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, na izlaganju o zaštiti i restauraciji audiovizualnoga gradiva, o čemu će, kao i uvijek, govoriti akademska filmska montažerka Carmen Lhotka.
Organizator Škole medijske kulture je Hrvatski filmski savez uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Grada Varaždina. Društva hrvatskih filmskih radnika, Hrvatske zajednice tehničke kulture, Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske te Agencije za elektroničke medije, a glavni je sponzor AVITEH, Audio Video Tehnologije d. o. o. koji je osigurao najmoderniju tehniku što se koristi u radionicama ŠMK i omogućava istovremeno, osim znanja voditelja, vrhunsku izobrazbu polaznika i stvaranje tehnički kvalitetnih radova. Sponzori su i pokrovitelji i Vindija, Studentski centar Varaždin, Pučko otvoreno učilište Varaždin, Fakultet organizacije i informatike, Kino Gaj, Filmsko-kreativni studio VANIMA, Gradski muzej Varaždin, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv i drugi. Medijski pokrovitelji su Hina, portali medijskapismenost.hr, ziher.hr, dokumentarni.net, srednja.hr, HRT, vtv, Varaždinske-vijesti.hr, kulturpunkt.hr i ostali.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com