Svašta je u gradu novo, i puno toga starog, koje budi uspomene, od one dvije bakrene kupole na skoro obnovljenoj sinagogi, što sjaje poput veoma starog zlata, kuće malo dalje, preko puta HNK, koja je prošle godine bila obavijena skelama pa ste morali sići na cestu i slalomariti među automobilima ne bi li prošli kraj nje, a sad je zablistala u svojoj novoj, jarko žutoj boji, dva natpisa u istoj ulici, kojom idemo od doma do kina i natrag, od kojih prvi upozorava na opasnoga psa (dragi gosti čuvajte kosti), a drugi da je u kući nekada živio Nitko i da nije ostavio nikakav trag u povijesti grada, u bijelo i žuto odjevenih prometnica koje stražare pored rampi kojima su, zbog Špancirfesta, zatvorene neke ulice oko centra, a do večernje je vreve i bezbroj sajamskih štandova koji nude sve, od licitarskih srca do provjerenih vakcina za ovo zlo što nas je iznebuha snašlo i nekako se ukorijenilo kao da nikada neće nestati, još daleko, do vjeverice koja vas pozdravlja u hladovini parka i skakuće oko iste one klupe na kojoj ste sanjarili prošloga ljeta.
Ugodno je susresti stare poznanike i razmijeniti pokoju riječ, možda saznati kakvu novost, o njima koji su tu i o onima kojih nema, šaliti se kako je ovo drugi put kako ste se sreli pa neka paze jer će treći morati pasti kava, obnoviti poznanstva koja ponekad traju više od deset ili čak dvadeset godina, ali i upoznati nove ljude koji naravno, kao i svi mladi, misle da sve počinje od njih i da prije ničega nije bilo, pa im obzirno ukazati da se i matorci još ne daju! A onda svi skupa krenuti na buduća događanja.
Poslije jutarnje analize sinoć viđenog filma (obavezne za sve sudionike Škole medijske kulture, premda se neki izvlače na umor i pospanost, drugi na obaveze u radionicama, a treći na godine (!), i to oni za koje baš misliš da su ostali vječito mladi dok, zanimljivo, nitko ne spominje Špancirfest, koncerte, dugotrajne i bučne noćne sastanke idruga događanja u gradu), od kojih su neke održavane proteklih godina postale legendarne zbog sudionika što su se pokazali vrsnim znalcima filma i kvalitetnim polemičarima, a možda ih neke ovogodišnje prestignu i postave nove standarde, polaznike prvog stupnja seminara medijske kulture u nedjelju čeka prijepodnevno predavanje dr. sc. Ilije Barišića o strukturi filmskog djela, a popodne nastavak predavanja i vježbi Mirjane Jukić, prof. i Katice Šarić, mag. paed. soc. o multimediji u teoriji i praksi. Na drugom stupnju dopodne mr. sc. Dejan Durić govori o klimatskoj fikciji i filmu, a popodne dr. sc. Ana Đordić i Margareta Đordić, prof. nastavljaju analizu i interpretaciju u nastavi.
Voditelji i polaznici radionica vrlo su različiti, jedni točno znaju što rade i od prvog dana ostvaruju svoje, očito pomno pripremljene zamisli i sadržaje, drugi naravno isključivo kreativno lutaju i između više opcija traže onu pravu, a i jedni i drugi skrivaju teme i motive kao zmija noge i ne bi nikomu priznali što im se mota po glavi. Mo'š se pozivat na prijateljstvo, moš' apelirat na pravo javnosti da zna što se tu ustvari događa, moš' plakat i naricat, ostaju srca kamenoga! Postojani kano klisurine!
Ma, dobro, dočekat ćemo i taj dan kad se sve tajne doznaju! I bit ćemo ponovo oduševljeni stvaralaštvom, idejama i maštom!
Koračate tako varaždinskim ulicama, obilazite ona stara mjesta, prisjećate se susreta, osmijeha, razgovora, one zadnje kave ispijene na stoječki, a okusa koji je zauvijek ostao u vama, lutate i zagledate prolaznike, ne bi li se sreli, dok vam u glavi odzvanjaju zvuci te stare ljubavne, čak vam se učini, na tren, da ste je vidjeli, lagani korak, smiješak, kosu….a nje nema.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com