Ovog tjedna u rubrici Four River Friday donosimo vam razgovor s Anne-Marie Bjerre Koch. Njen igrani film Između golubica na prošlogodišnjem je Four River Film Festivaluosvojio „Žutu zastavu“. Nagrada „Žuta zastava“ uručuje se autorima filmova koji u Karlovcu svojim temama, pričama, protagonistima i kreativnim rješenjima najuspješnije i najuvjerljivije osuđuju nasilje – u najširem spektru, od verbalnog do fizičkog – kao društveno zlo, poglavito među mladima.
U filmu Između golubica šestogodišnjoj Maji ruši se svijet kad prijateljima u vrtiću ispriča o svome voljenom tati, samohranom ocu Mortenu, i pričama koje joj on priča za laku noć. Primorana to isto ispričati pedagoginji, Maja se suočava s novim i nelagodnim osjećajem – sramom. Kad se Maja toga dana napokon vrati kući s Mortenom, njezino će viđenje tate biti zauvijek izmijenjeno. Između golubica psihološka je drama koja se ne očituje o Mortenovim nedjelima, već se usredotočuje na Majin vlastiti pogled na događaje.
„Ovaj je nevjerojatno dojmljivi rad najbolje opisati žanrovskim spojem obiteljske drame i filma strave. Jer – kada se, kadar po kadar, simbol po simbol, ispred gledatelja otkrije mogućnost seksualnog zlostavljanja djeteta u roditeljskom domu, kao jedini izlaz nameće se trenutačni spas zlostavljane djevojčice. No nemoć djeteta i nemoć sustava dovode ovaj briljantno koncipirani i realizirani film do nijemog krika“, film je komentirao filmski kritičar Boško Picula.
Doznajte što Anne-Marie radi kako bi došla do ideja za film, kako organizira snimanja u pandemijskim uvjetima i koji motiv predviđa za ovogodišnji Four River Film Festival! Pratite razgovore s ostalim mladim filmašima svakog petka u našoj rubrici Four River Friday.
1. Kako si se zaljubila u filmsko stvaralaštvo?
Zapravo sam prvo počela pisati kratke priče. Oduvijek sam voljela pripovijedanje priča, a glazba je također imala veliku ulogu u mom životu. Očaralo me je kad sam otkrila da sve kreativne stvari koje volim mogu spojiti kroz filmsko stvaralaštvo. Filmove stvaram od 15. godine, ali pričama sam se bavila puno ranije. Nadam se da ću moći prenositi priče kroz čitav svoj život, priče zbog kojih se ljudi propitkuju i grade vlastite perspektive.
2. Gdje pronalaziš ideje i inspiracije za svoje?
Obično idem u duge šetnje šumom i slušam glazbu. U tom svijetu snova mogu putovati na velike daljine i obično sve ideje dobivam u hodu. Ili neposredno prije spavanja, kad sam između stvarnog svijeta i svijeta snova.
3. Kako ti se svidjelo naše prošlogodišnje online izdanje festivala?
Stvarno sam uživala unatoč tomu što je bio online. Naravno, bilo bi puno ljepše kad bismo mogli upoznati ljude uživo, pohađati seminare i gledati filmove, ali online izdanje bilo je sjajna alternativa s obzirom na okolnosti.
4. Kako uspijevaš planirati snimanja tijekom pandemije? Ako radiš na novim filmovima, u kojoj su fazi produkcije sada?
Naravno da je bilo teško snimati filmove tijekom pandemije. Međutim, provela sam puno vremena na razvoju svog najnovijeg projekta. Trenutno započinjemo s postprodukcijom. Svjesni smo opasnosti koju predstavlja okupljanje ljudi. Slijedili smo upute naše zemlje i uspjeli snimiti film. Na kraju je sve samo malo teže tijekom pandemije.
5. Planiraš li se pridružiti festivalu i ove godine i što očekuješ od ovogodišnjeg izdanja?
Voljela bih, no mislim da sam dosegnula dobnu granicu. Ali ako to bude moguće, rado ću ga pratiti!
6. Tema prošlogodišnjeg festivala bile su gumene patkice. Što misliš, koja će biti ovogodišnja žuta tema uz karlovačku filmsku bocu?
Uh, stvarno ne znam. Možda žuti old-timer auti?