Ljetno kino (ili ljetna pozornica, kako se također zove) Tuškanac, na Dubravkinom putu b.b. u Zagrebu, otvoreno je prije šezdeset i šest godina, 6. srpnja 1954., a projektirao ga je arhitekt Kazimir Ostrogović (Krk 1907.- Zagreb 1965.) koji je poznat i kao autor Gradske vijećnice, sjedišta Gradskog poglavarstva Zagreba, kompleksa Instituta Ruđer Bošković, Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, banke u Paromlinskoj, koja već godinama kao ruglo stoji napuštena i polurazrušena te Vile Zagorje (u suradnji s Vjekoslavom Richterom) u kojoj je danas sjedište Predsjednika Republike Hrvatske, kao i brojnih drugih.
Amfiteatralna pozornica okružena bujnim raslinjem aktivno je djelovala i prikazivala niz programa idućih petnaestak godina da bi početkom sedamdesetih postala zarasla u korov i zapuštena, a više od četiri desetljeća čekala restauraciju i obnovu, sve do novog otvaranja 27. lipnja 2012. Iako je u prvoj i drugoj fazi prvenstveno prepoznata kao ljetno kino (naravno, ako nije padala kiša i kad nisu previše ujedali komarci), u Tuškancu su se pod zvjezdanim nebom izvodili i drugi sadržaji, od koncerata, literarnih večeri i promocija do raznih performansa.
Među najslavnijim je bilo održavanje domaće verzije Bloomsdaya kojeg sav svijet obilježava 16. lipnja, kao program posvećeni irskom piscu Jamesu Joyceu, odnosno likovima i događajima iz njegova romana Uliks, koje je pokrenuo Ivan Ladislav Galeta (Vinkovci 1947. - Zagreb 2014.), od 1977. do 1990. voditelj Centra za multimedijska istraživanja Studentskog centra u Zagrebu, koji je u to vrijeme bio najvažniji prikazivač alternativnih filmskih i video programa u nas, diplomirani likovni umjetnik, ali i diplomirani pedagog, osnivač i urednik programa umjetničkog kina Filmoteke 16 (1991.-1994.), stručni suradnik Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na smjeru Multimedija, a od 2007. i redoviti profesor, ali i predlagatelj i jedan od osnivača Odsjeka za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti, najpoznatiji po eksperimentalnom filmu kojim istražuje filmski prostor i vrijeme projekcije te instalacijama, fotoinstalacijama i zvukovnim projektima, čije su glavne teme bile začudna percepcija i na njoj temeljena transcendentna duhovnost.
U likovni svijet uključuje se šezdesetih godina u okviru takozvane nove umjetničke prakse. Sustavno proučava cjelovitost i samoopstojnost životnog prostora, 1968. se počinje baviti ENDART-om, napravio je i niz scenarija koje je razvio u samodostatnu umjetničku formu, od 1973. izlagao objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke projekte i akcije, a od sredine devedesetih usvaja ekološko-umjetničku orijentaciju, uza što vezuje reference na Henryja Davida Thoreaua, Karela Čapeka, Masanobu Fukuoku, Billa Mollisona, Jamesa Joycea, Belu Hamvasa, Claudea Moneta i druge. Dostupnošću interneta široj javnosti, Galeta se okrenuo istraživanju njegovih mogućnosti. Dio rada zauvijek je povezan s Ljetnom pozornicom Tuškanac. Galeta je i osobno sudjelovao u plijevljenju i raskrčivanju drače kojom je obrasla Ljetna pozornica, predvodeći un tom poslu ekipu koja je dijelom bila vezana uz Hrvatski filmski savez.
Od 2016. godine korisnik Ljetne pozornice Tuškanac je Centar za kulturu i film August Cesarec koji programe, samostalne i u suradnji s filmskim festivalima, pod nazivom Prvi red do mora prikazuje cijelog ljeta. Naravno, ako nije kišno, kao ovo.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com