Bugarska filmska kritičarka Mariana Hristova je, u funkciji selektorice, odabrala deset filmova iz arhiva Kino kluba Split koji će 24. siječnja biti prikazani u Centru za suvremenu kulturu u Barceloni (CCCB). Hristova je u ljeto 2016. bila polaznica međunarodne radionice 5C namijenjene mladim filmskim kritičarima, a splitsko izdanje radionice organizirali su udruga Balkanski Kulturni Krug i Kino klub Split.

Za prikazivanje je odabrala reprezentativne radove značajnih autora Kino kluba Split, a među njima Mrtvi dan autora Ivana Martinca (1938.-2005., član Kinokluba Zagreb od 1958., Kino kluba Beograd od 1959., diplomirao arhitekturu 1961. u Beogradu, snimio trinaest filmova prije povratka u rodni grad, začetnik autorskog pristupa u Kino klubu Split, pod čijim su utjecajem šezdesetih i sedamdesetih godina radili i drugi predstavnici avangardnog filma, odnosno zlatnog doba KK Split, kada su uz njega djelovali i Lordan Zafranović, Ante Verzotti, Vjekoslav Nakić, Andrija  Pivčević, Martin Crvelin i K. Buljević, od 1964. majstor amaterskog filma, četvrti u Jugoslaviji, poslije Mihovila Pansinija, Marka Babca i Aleksandra Petrovića, osnivač i dugogodišnji voditelj splitske kinoteke, snimio 71 kratkometražni film, a prvi i jedini dugometražni Kuća na pijesku snimio 1986., napisao dvanaest knjiga, devet knjiga poezije, brojne članke, kritike i eseje, bavio se i slikanjem, umjetničkom fotografijom, astrologijom i šahom) iz 1965. godine, L’abandon Vjekoslava Nakića iz1967., još jednog autora koji je zabljesnuo u Splitu pa otišao u Beograd, Bageri proždiru zemlju Martina Crvelina iz1967., autora koji je podjednaku slavu stekao glumeći u filmovima Lordana Zafranovića Nedjelja (1969.) odnosno Pad Italije (1981.), Caffe Manon Ranka Kursara iz1967., koji je u produkciji Kino kluba Split snimio devet filmova, među njima i ovaj u kojem je virtuozno zabilježio (kamerom Andrije Pivčevića) događanja na vrtnoj terasi kafića na splitskom kolodvoru, a zatim po preseljenju u Zagreb 1972. još tri profesionalna, Koncert Lordana Zafranovića iz 1965., (rođenog 1944. na Šolti, diplomirao književnost i likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Splitu, a 1981. filmsku režiju na FAMU u Pragu, dobio Zlatne arene za Pad Italije (1981.) te za Večernja zvona (1986.), nominiran 1978. za Zlatnu palmu u Cannesu za Okupaciju u 26 slika), Florescencije Ante Verzottija iz 1967., fotografa, snimatelja (diplomirao kameru na FAMU 1973.) i redatelja, s trinaest kratkih filmova, predavača fotografije i filmskog snimanja na Umjetničkoj akademiji i na Visokoj školi multimedijskih i komunikacijskih tehnologija u Splitu, za kojeg se naglašava da je prirodno okruženje koristio kao inspiraciju za apstraktne uzorke i pokrete ritmičke montaže, pa Tango de la muerte Branka Karabatića iz 1981., koji se proslavio kao montažer, scenarist i redatelj kratkometražnog Drveće šeta noću (1984.) odnosno televizijskim filmom Najveća pogreška Alberta Einsteina (2006.), Zrcalo Luke Bezića iz1987., Usta puna vode Žarka Batinovića iz1989.te Ovdje smo posve sami Petra Fradelića iz1987. godine (ova trojica su pripadnici „četvrte“, zadnje filmske generacije KKS (prije pojave videa), unutar koje je djelovao i Zdravko Mustać).

Autori Kino kluba Split zlatnih i drugih generacija, svoj su amaterski status prepoznavali kao mogućnost za slobodna filmska istraživanja i izražavanja, a KKS pretvorili u važan dio društvenog fenomena kinoklubova iz čije su tradicije proizašli i mnogi akteri međunarodno poznatog filmskog pokreta Crnog vala. Ovom uhodanom stazom kroče i danas.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com