Ponekad u prvi mah ne povežemo filmove Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika (snimljen 1970.) ili Vlak u snijegu Mate Relje (iz 1976.) s pojmom mjuzikla, iako su baš tipična ostvarenja te vrste. Možda i stoga što filmski mjuzikli u nas i nemaju posebnu tradiciju, a publika ih redovito svrstava u druge kategorije, poput (glazbene) komedije ili filma za djecu.
Redatelj, scenarist i glumac Branko Majer (Zagreb, 1914.-1989.), koji je snimao uglavnom kratke igrane i dokumentarne filmove, poput Novih temelja 1948., Preobražaj jednog kraja, 1950., Poslije deset godina, 1954. ili Gorski kotar, 1956., odnosno seriju dokumentaraca iz šezdesetih godina, Jedrenjaci, 1960., Romantično putovanje, 1961., Pola stoljeća Hajduka, 1962., pa Matoš naš svagdašnji, 1965., Heroj u starom željezu, 1968. ili Hrabro su se borili, 1971., upustio se 1958. godine baš u takvu avanturu i snimio čak dva glazbena filma za djecu, Takva pjesma sve osvaja, dug 34 minute i U našeg Marina, dužine 46 minuta, oba u produkciji Zora filma.
Međusobno su donekle povezani osnovnom radnjom i nekim glumcima, poput Augusta Cilića (Zagreb, 1891.-1963.), komičara, redatelja HNK u Zagrebu i HNK u Varaždinu, s prvim filmovima Matija Gubec odnosno Dvije sirote iz 1919., a najpoznatijim Ciguli Miguli (1952.), Jubilej gospodina Ikla (1955.), Svoga tela gospodar (1957.) i Pustolov pred vratima (1961.), koji je u prvom filmu glumio domara škole zaljubljenog u pjevanje dječjeg zbora, a u drugom kuhara u dječjem kampu negdje blizu Rovinja, ili Borisa Buzančića (Bjelovar 1929.-Zagreb 2014.), vrlo uspješnog kazališnog, televizijskog (Veliki i mali, 1970., Velo misto, 1980., Nepokoreni grad, 1982.) i filmskog glumca (H-8, 1958., Kad čuješ zvona, 1969., U gori raste zelen bor, 1971., Timon, 1973., Užička republika, 1974., Kotlovina, 2011., te znatno manje uspješnog političara (bio je dvije godine (1990.-1992.) i gradonačelnik Zagreba).
Fabule su prilično jednostavne, u prvom filmu ambiciozni mladi dirigent (Buzančić, koji stručno maše rukama) žustro podučava školski zbor, iako neki članovi više vole igrati nogomet, a dio nastavnika misli kako im to pjevanje uopće ne treba, no drugi ga podržavaju pa i dodatno podučavaju učenike u slobodno vrijeme jer, naravno i posve pedagoški, samo će dobri učenici moći nastupiti, a u drugom su svi skupa na izletu odnosno ljetovanju, jedni pokušavaju čamcem stići do udaljenog otočića, što se čini opasnim, ali dobro završi, a svi stalno pjevaju (pa i naš Marin s gaćama na botune, inače iznenađujuće atipična uloga Janeza Vrhovca (Beograd, 1921.-1997.) kojega uglavnom pamtimo kao ratnika ili ljubavnika, a nastupio je u više od sto filmskih rola), samo im do malo prije kraja filma nedostaje jedan kontrabas.
No, u oba je ostvarenja ionako najvažnija glazba, a dijalozi i zbivanja su tu samo da joj daju smisleni okvir. Mjuzikl ili musical je kazališno ili filmsko glazbeno-scensko djelo, s govornim dijalozima te glazbenim i plesnim točkama, nastalo početkom prošlog stoljeća na Broadwayu, tridesetih se širi i po Europi, a u Njemačkoj se najviše približava opereti. Najpoznatiji domaći mjuzikli nastaju tek u drugoj polovici stoljeća, kao Jalta, Jalta Alfija Kabilja i Dundo Maroje Đele Jusića, no ubrzo ih zamjenjuju rock opere.
Posljednji je ovogodišnji program Filmski četvrtak u HDA, održan 13. prosinca pod skupnim naslovom Djeca pjevaju, priredio i vodio filmski arhivist Mladen Burić, a o filmovima i domaćim filmskim mjuziklima govorio dr. sc. Nikica Gilić.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com