U petak je u Galeriji Događanja, u sklopu Centra Knap u Zagrebu, svečano otvorena tematska izložba On/a autorice Vladimire Spindler sastavljena od sedamnaest fotografija na platnu, dimenzija 50 puta 60 centimetara, a njome se postavljaju pitanja Tko je žensko, tko muško, tko je ženstven, tko stvaran, tko lažan, tko što želi? Je li predmet želje znak za razumijevanje ‘istinitosti’ seksualnosti neke osobe. Koliko u tijelu muškarca leži žena?. Fotografije su nastale nakon poziva šminkerice Teatra &td Ive Dežmar koja je umjetnici predložila dokumentiranje šminke odnosno kostima iz predstave Teškoće s izražavanjem redatelja Edvina Liverića, o čemu u predgovoru kataloga povjesničarka umjetnosti Josipa Bubaš kaže da je iz tog poziva nastalo spontano i razigrano snimanje u kojemu glumci, čija su tijela kao u butoh izvedbama prekrivena bijelom bojom, fotografkinji poziraju u skučenom prostoru kazališne garderobe i wc-a. Predstava, nastala prema Copijevom tekstu, inače se bavi propitivanjem seksualnosti, homoseksualnosti, roda i spola. Maske i kostime potpisuju Decker+Kutić, a na crno-bijelim fotografijama su glumica Vesna Stilinović i glumci Dado Ćosić, Dean Krivačić i Bojan Navojec.
Vladimira Spindler je godinama fotografirala za kazalište Gavella, a povremeno snima i za ZKM, HNK i još neka nezavisna kazališta, pa joj kazališna fotografija nije strana. Bavi se i temama poput Prijateljice i ja, odnosno porukom da svaka žena u očima nekog drugog promatrača može biti filmska diva, a pomogle su joj, utjelovivši njene najdraže glumice, Petra Fabro kao Sigourney Weaver, Ariana Korlaet kao Eva Green, Sanja Šantak kao Sophia Loren, Martina Sahbaz kao Monica Bellucci, Lada Luketić kao Lauren Bacall, dok se sama uživjela u ulogu Capucine, pa Razglednice djetinjstva, It’s Me, Myself, Od kuće do vrtića i druge.
Bila je i sudionica radionice prvi koraci vašeg budućeg kreativnog dokumentarca s voditeljicom Radom Šešić na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, a 2017. godine se pojavila i sa svojim prvim filmom Mama, zašto plačeš, duboko intimnoj priči o njezinoj borbi s depresijom te o obiteljskim odnosima, snimljenim u produkciji Restart - Škole dokumentarnog filma, u kojem Vladimira potpisuje kameru, montažu, scenarij i režiju. Film je višestruko nagrađivan, a prikazan je između ostaloga na Tabor Film Festivalu odnosno Pluk de Nacht–Open Air Film Festivalu 2017. kao i na ZagrebDoxu, Diversions International Short Film Festivalu te Danima hrvatskog filma 2018. godine.
Trenutno snima kratkometražni film o nedavno, prije nekoliko dana preminulom umjetniku Vladimiru Dodigu Trokutu, uglednom likovnom umjetniku, sakupljaču umjetnina, galeristu, arhivistu, filmskom umjetniku, donatoru, mistiku i osnivaču prvog svjetskog Anti-muzeja, rođenom 4. travnja 1949. godine u Kranju, koji je za života sakupio oko pola milijuna artefakata dislociranih na čak trideset i pet mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu. Projekt nastaje na Akademiji dramskih umjetnosti, u klasi njezina mentora Nenada Puhovskog, a koncipiran je prije tri godine. Nedostaje još samo zadnja scena, u kojoj Trokut pušta autoricu u jedan prostor koji mu je zadavao bol, i u koji ju prije nije pustio. Film će pokazati njenu viziju osebujnog umjetnika, koji nije slutio skoru smrt, bio je vitalan do kraja, brzo je hodao, bilo je sve više stvari koje su ga ponovno interesirale, i bio je uvjeren da će navršiti bar 85 godina.
Valja vjerovati da će i u svom drugom filmu Vladimira Spindler pokazati jednaku ljubav, strast i filmsko opredjeljenje i dokazati se kao vrsna autorica.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com