I tako jučer, i već dugo, posve sam u parku stoji brončani Vatroslav Jagić, a na listove mu od patine pozelenjele knjige uporno deždi. Poput onih turističkih gradova uz more koji bujaju od života i fešti ljeti, a zimi utonu u mrtvilo, samoću i tugu pod kišom, Varaždin se suočava sa završetkom Špancirfesta. Bit će naravno i dalje u gradu raznih događanja i proslava, ali sa španciranjem je za ovu godinu gotovo.
Vatroslav Jagić je rođen 6. srpnja 1838. u Varaždinu, gdje je završio pučku školu i gimnaziju, pa klasičnu u Zagrebu, a studij klasične filologije i slavistike u Beču, gdje je proveo najveći dio života (i umro, 5. kolovoza 1923., ali je pokopan u Varaždinu). Bio je jezikoslovac i kažu najznačajniji svjetski slavist druge polovice Devetnaestog i na početku Dvadesetog stoljeća, desetak godina profesor na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, 1869. izabran za pravog člana JAZU, odnosno dopisnog akademije u Petrogradu, bio je i profesor slavistike u Odesi, pa prvi profesor slavistike na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu, radio u Petrogradu i u Beču. Godine 1863. je s Franjom Račkim i Josipom Torbarom pokrenuo Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti, a 1871. doktorirao u Leipzigu. Po dolasku u Berlin počeo je izdavati časopis Archiv fur slavische Philologie, koji je uređivao punih 45 godina, i pobudio zanimanje za Slavene te silno pomogao afirmaciji slavistike kao znanstvene i sveučilišne discipline. Bio je jedan od najvećih filologa u povijesti slavistike i jedan od najplodnijih, a Josip Hamm tvrdi da je napisao toliko da bi od toga, kada bi se sve preštampalo, nastala biblioteka od stotinu knjiga, svaka po dvjesto stranica. Strasno je volio slavistiku!
Strast je pri stvaranju svake vrste često presudna, i bez nje se ne može. I upornost. Noć prije zadnjeg dana za mnoge je bila besana, bar do pred zoru. Valjalo je montirati, izglancati, iscizelirati završne kadrove, još jednom provjeriti svaki šum, možda čak nešto dosnimiti, što se pokazalo nedostatnim ili lošim, steći to neko iskustvo i upornost koji će dobro doći kad se samostalno upuste u stvaranje, bilo individualno ili u klubu ili, ponajviše, u školskim filmskim skupinama gdje istodobno treba biti strpljiv, uporan i, zašto ne, strastven u svakodnevnom radu s učenicima (često i vikendima, slobodnim danima, praznicima ili noću, po zvizdanu i po kiši) jer drugačije ne ide. A posebno kad se nađete u kakvoj neobičnoj i neočekivanoj situaciji kakvih uvijek ima i uvijek će biti, u životu svakoga od nas.
Nešto kao ono što bi rekao stari Louis Satchmo Armstrong: kad sveci marširaju…, a scenaristi montiraju!
Konačno, zadnjeg radnog, opet sunčanog i toplog dana dvadesete Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić polaznici prvog stupnja seminara medijske kulture prvo sudjeluju u završnim vježbama multimedija u teoriji i praksi koje vode Mirjana Jukić, prof. i Katica Šarić, mag. paed. soc., a zatim imaju i metodičke vježbe koje vodi Marina Zlatarić, prof. Za sam kraj polaznici drugog stupnja sudjeluju na predavanjima Film u nastavi Marine Zlatarić, prof., Melite Horvatek Forjan, prof. i Nataše Jakob, prof. te u analizi i interpretaciji filma u nastavi s Anom Đordić, prof. i doc. art. Jelenom Modrić, filmskom montažerkom.
I svi, razumljivo s nestrpljenjem, očekuju za večeras u 19.00 najavljenu prezentaciju programskih sadržaja dvadesete ŠMK uz komentare prof. dr. Hrvoje Turkovića.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com