Oko pet se već lagano nazire, a do pola šest, kad zazvone varaždinska zvona, sasvim prevlada prvi blago ružičasti nagovještaj svitanja na noćnom nebu iznad Studentskog centra Varaždin, na kojem je prije toga svijetlila jedino prva polovica Mjeseca, nalik na krišku limuna. Cijele je noći u nekim prostorima studentskog doma upaljeno svjetlo, ima eto vrijednih (ili zaboravljivih) ljudi, ali još nema naznaka užurbanosti kakva će zavladati koncem tjedna, onih zadnjih dana trajanja ŠMK. Mirna je faza, iako se ozbiljno radi, pa ima vremena i za opušteno sjedenje pred studentskim restoranom i za noćne šetnje po Špancirefstu i za obilazak dijelova grada koje valja vidjeti.
Među mnogim lijepim ulicama u Varaždinu je i Kolodvorska. Neprivlačna imena, s utilitarnim objektima na početku i kraju, domom zdravlja i apotekom odnosno policijom, i s ruševnom sinagogom koja se već godinama uporno obnavlja, bez vidna pomaka, ali i s Kazalištem i parkom s gustom hladovinom, ulica ima i niz vrijednih gradskih vila sagrađenih u art deco odnosno secesijskom stilu, koji je naročito probujao između dvadesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Tu su tako malo posivjela (sagrađena je 1906.) nekadašnja vila arhitekta Valenta Morandinija iz obližnjeg Čakovca, pa Dvor Ratimir, vile pred kojima su žive ograde u stilu francuskih parkova, čak i jedna sa šedrvanom, a pred svima i jedna s metalnom zastavicom na krovu na kojoj piše godina 1914.
Zanimljivo je da neke varaždinske ulice potječu još iz rimskih vremena. Današnja ulica braće Radić, koja od jugozapada prema sjeveroistoku vodi između Bolnice i Gradskoga groblja, dijelom ide po istoj trasi kao nekadašnja ulica rimskog naselja kada se zvala Via Militum, a ulice Ratimira Hercega i Gustava Krkleca spajaju je s Optujskom koja se u davna doba zvala Via Petovia i vodila je, baš kao i danas, prema Sloveniji, odnosno današnjem Ptuju, a rimskoj Petoviji, najvećem i najvažnijem rimskom središtu toga vremena, koje je 103. godine od legionarske utvrde izraslo u koloniju i postalo važan vojni, trgovački, upravni i carinski punkt, posebno nakon što su Rimljani tu sagradili kameni most preko Drave i u Petoviji ustanovili sjedište svoje panonske mornarice te se razvijalo sve do 450. godine, kada su ga spalili Huni.
Na prvom stupnju seminara medijske kulture dr. sc. Bruno Kragić govori o povijesti filma, a na drugom mr. sc. Marko Rojnić o temi od folk psihologije do empirijske filmologije. V. d. tajnika Hrvatskog filmskog saveza Matko Burić od četiri popodne govori o financiranju filmskih družina, a filmska montažerka Carmen Lhotka od pet o zaštiti i restauraciji audiovizualnoga gradiva.
Program Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić je živ(ahan) i povremeno sklon promjenama, naravno kako bi bio još zanimljiviji i korisniji polaznicima, pa su tako Marina Zlatarić, prof. i Melita Horvatek Forjan, prof. svoju seriju predavanja na drugom stupnju seminara medijske kulture naslovljenu Nastava u školi trebale držati skupa, a drže ih odvojeno. Prva je bila Melita Horvatek Forjan, inače i voditeljica školske filmske skupine ZAG pri Osnovnoj školi Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, koja je nizom odabranih dječjih filmova svojih i učenika nekih drugih škola i brojnim praktičnim informacijama i savjetima o njihovu nastanku uspješno privukla pažnju polaznika i možda uspjela neke od njih zainteresirati za slične aktivnosti u sredinama iz kojih dolaze. A to i je temeljna svrha.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com