Predavanje mr. sc. Marka Rojnića polaznicima prvog stupnja seminara medijske kulture danas je posvećeno filmskim vrstama, rodovima i žanrovima, dok dr. sc. Bruno Kragić polaznicima drugoga govori o filmskoj satiri i parodiji, a Marina Zlatarić, prof. i Melita Horvatek Forjan, prof. o filmu u nastavi. U radionicama se rješavaju manji tehnički problemi i lagano, uz teorijske uvode, uhodavaju prvi praktični koraci, a žestoko sunce nad glavama nije baš od pomoći. Zbog toga je i nastava za polaznike prvog i drugog stupnja sa Sveučilišta Sjever preseljena u novi paviljon Studentskog doma, a jednako je i s jutarnjim analizama.
Te su jutarnje analize pokazatelj stvarne uraslosti polaznika, posebno prvog i drugog stupnja seminara medijske kulture, u tkivo Škole, pravog razumijevanja njene suštine i ciljeva koje želi postići. Prvenstveno namijenjena edukaciji edukatora, Škola medijske kulture mora u njima probuditi ne samo povećano poznavanje medija, posebno filma, u njegovim raznim pojavnostima i naučiti one koji još ne znaju kako se film stvara, u kreativnom i tehničkom smislu, nego i kako stečena znanja prenijeti na druge, u pravilu mlađe i s manje iskustva. Vlastita se samosvijest i spoznaja da se stiglo na željenu razinu stječe i dokazuje između ostaloga javnim prezentiranjem pred kolegama koji znaju biti solidarni ali i dobronamjerno kritični. Uostalom, i sve je to Škola medijske kulture.
Jutarnja analiza sinoć viđenog filma, koju je vodio prof. dr. Hrvoje Turković, koji je sinoć dao i uvodne napomene prije projekcije, pokazala je da je ovogodišnja generacija polaznika vrlo obećavajuća. Bilo da je riječ o višegodišnjim polaznicima koji su već prije savladali strah od javnog iznošenja mišljenja i stavova, bilo da su polaznici po prvi put, što je na svoj način još dragocjenije. Puna dvorana aktivnih sudionika jutarnje analize, koji se nadopunjavaju ali i nadmeću u vrijednosnim sudovima, inspirirani kvalitetnim navođenjima voditelja san su svakog uvodničara i jutarnjeg analitičara, pa prof. Turković može biti posve zadovoljan što se njegov san i ostvario.
Kladim se da je malo onih koji, kad potegnu par gutljaja mlijeka iz plastične boce ili uzmu koji drugi Vindijin mliječni ili već neki proizvod, pomisle da je tvrtka nazvana po istoimenoj spilji u Donjoj Voći, kod Varaždina, u kojoj su pronađeni najbolje sačuvani ostaci neandertalaca na svijetu, stari oko 30.000 godina. Taj je čovjekov predak živio u srednjem paleolitiku, počevši od prije 350.000 godina, u Aziji i Europi, nama je najpoznatiji kao krapinski pračovjek, čije ostatke je pronašao Dragutin Gorjanović-Kramberger prije više od sto godina, a naziv neandertalac skovao je 1863. irski anatomist Wiliam King od njemačke riječi Thal, koja znači dolina te imena teologa Joachima Neandera iz sedamnaestog stoljeća. Koliko se zna, neandertalac je bio nizak, a snažan pračovjek, koji je zahvaljujući lovačkim vještinama, prije više od 100.000 godina dominirao Europom, ali nova genetska istraživanja fosilnih ostataka pokazuju da između neandertalca i homo sapiensa nije došlo do ukrštavanja. Neandertalac je bio fascinantna, ali izumrla grana čovječanstva, jer je homo sapiens razvio gene koji su potaknuli razvoj govornih organa i komunikacije, što neandertalcu nije uspjelo. Pa, ipak, bio je nezaobilazna karika prema nama. I, relativno nedavno, hodao istim stazama kojima sudionici dvadesete Škole medijske kulture kroče danas.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com