Je li s jednom od tri goleme grane staroga platnja u Šipanskoj Luci, pod kojima je održano svih dosadašnjih četrnaest Ljetnih Škola filma na Šipanu, a skršila se u srijedu dopodne (srećom, nikoga ne ozlijedivši pri padu), tek dan i pol nakon svečanog završetka i zatvaranja koje se baš pod njima odvijalo, doveden u pitanje nastavak ove lijepe tradicije? Pa, naravno da nije! Cijeli će se platanj pregledati i osigurati, pa ako bude trebalo i srušiti, do panja. A poznato je da baš iz starih panjeva znaju izniknuti najljepše i najzelenije grane. Bit će pod platnjem ili pored njega i petnaesta i mnoge druge Škole. Njihovo je korijenje duboko, čvrsto i živo!
Uz ostale redovite i popratne programe, proteklih je desetak dana na Šipanu održana i radionica animiranog filma koju je vodio mladi Domagoj Bogdan, a najmlađi polaznici su sačinili vrlo kreativan film u formi klasične animacije, o zgodama i nezgodama živahnog morskog psa. Njihov je rad prvi prikazan na svečanom zatvaranju, dok je publika sa zanimanjem pogledala i radove polaznika radionice za fotografiju koju je vodio fotograf iz New Yorka Marc Ohrem Leclef, a bavili su se mogućim odnosom fotografije i teksta pa su uz slideshow vidjeli i male kataloge, brošure i druge primjere praktične primjene fotografije.
Na ovogodišnjoj su Ljetnoj Školi filma Šipan po prvi put održane čak dvije radionice igranog filma, za mlađe polaznike, koji su sami sebe prozvali Dukatino, a predvodili su ih voditelji Jura Troje i Noa Nikolić, iz udruge Kaooos te na velikom platnu prikazali urnebesnu priču o danas već skoro izumrlom šipanskom običaju pomadoranja, ispričanu na kreativan i vrlo dinamičan način, odnosno za starije koju su vodili Andrea Štaka i Marko Mikšić, s prvim šipanskim horor filmom.
Na ovogodišnjim je radionicama sudjelovalo pedesetak (precizno, četrdeset i sedmoro) djece, a procjena je da je na večernjim projekcijama i programima te popratnim događanjima bilo više od tisuću gledatelja što je za jedan mali otok, koji broji manje od četiristo stalnih stanovnika, zaista impresivna brojka koja najbolje govori o važnosti i snazi cijeloga projekta.
Održano je i više koncerata i književnih večeri, od onoga Đanija Stipaničeva i Klape Ragusavecchia na samom otvaranju, preko predstavljanja Le Petit Festivala kojeg su sudionicima LjŠfŠ približili Vinko Mario Prizmić i njegovi gosti, do književne večeri Luka i Anuške Paljetak. Prikazani su dokumentarni filmovi Posao iz snova–Ljetna škola filma Šipan redatelja Zorana Ćatića i Kino otok autora Ivana Ramljaka, Otkačeni otok s radionice igranog filma 2016., animirani Vaiana-potraga za mitskim otokom američkog autora Rona Celemtsa, igrani Lav redatelja Gartha Davisa i Buža redatelja Vanče Kljakovića, iz 1988., pa animirane Šipanske bajke, i uza sudjelovanje redatelja Dejana Aćimovića, igrani film Anka, pa prošlogodišnji rad filmskog vrtića pod vodstvom Mira Bronzića Quattro žurba, a zatim dokumentarni Antonije D. Carnerud Skrivena strana medalja na čijoj je projekciji uz autoricu bio i glavni junak filma, paraolimpijac Mihovil Španja. Nedjeljna je posebna projekcija animiranog filma Michaela Dudoka da Wita i velikog hita Crvena kornjača održana na plaži Priježba.
Sve je organizirao i pripremio neumorni producentski duo iz udruge Škola filma Šipan Miro Bronzić i Nils Neubert, a program je i ove godine održan pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika, Hrvatskog audiovizualnog centra, Županije Dubrovačko-neretvanske te Hrvatske banke za obnovu i razvitak, u suradnji s Kinematografima Dubrovnik, Turističkom zajednicom Grada Dubrovnika, Hotelom Šipan, OŠ Ivana Gundulića i ostalim partnerima.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com