Gospođa Melita Lila Andres Vukotić umrla je prije pet dana, u devedeset i petoj godini života, u svojoj omiljenoj kući u Bolu na Braču u kojoj je provodila svako ljeto. Imala je zanimljiv, bogat i sadržajan život, a pamtit ćemo je, kako to već biva, prvenstveno kao udovicu Dušana Vukotića, Crnogorca koji je prvi (i jedini) oskarovac u Hrvatskoj.
Svojoj je nordijskoj, sama je govorila vikinškoj ljepoti (bila je prirodna plavuša) mogla zahvaliti na prvim koracima što ih je načinila u svijetu glamura i filma. Obitelj vuče korijene iz Norveške, pa Njemačke, a u Hrvatskoj su od osamnaestog stoljeća. Njen je jedan djed bio povjesničar Ferdo pl. Šišić, a prabaka prva hrvatska profesorica klavira Leposava Mihalović, rođena Georgijević, iz Sombora. Melitu, Lilu kako su je odmalena zvali, su smatrali najzgodnijom djevojkom među onih osam u njenoj generaciji, u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, a slava o njenoj filmskoj ljepoti širila se i u mnogim susjednim i drugim zemljama. Prvi se put udala za Marka Pavičića, člana londonske, izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije, koji ju je nagovorio da poslije Drugog svjetskog rata snimi seriju tzv. pin-up fotografija za Associated Press, baš poput Jean Harlow, Mae West ili Grete Garbo. Imala je već više od trideset, ali što su godine za zaista lijepu ženu!
Film je bio logičan idući korak. Surađivala je s redateljima Nikolom Tanhoferom, Šimom Šimatovićem, Slavkom Vorkapićem, snimila glavne ženske uloge u Jubileju gospodina Ikla redatelja Vatroslava Mimice te u Ne okreći se sine Branka Bauera, bila zapažena u američkoj seriji Lum & Abner koja je počela kao radijski program, a nastavila se kao televizijski i snimanjem pet filmova…Snimila je ukupno nekih pet, šest domaćih i stranih filmova ali je imala otpor prema izgovaranju tuđeg teksta, a nije bila ni tip glumice. Više je voljela miran život u kući. Radila je kao tajnica direktora Zagreb filma, a onda je upoznala Dušana Vukotića i posvetila se njemu i njegovoj karijeri. Radila je s Duškom, pričala, pisala i crtala, prepisivala i lektorirala njegove scenarije, bila skripterica, crtačica i asistentica redatelja. Govorila je kako se u muževljevoj sjeni osjećala sigurnom i ponosnom.
Vukotić (rođen 1927. u Bileći, a umro 1998. u Zagrebu, student arhitekture, karikaturist, autor animiranih filmova Nestašni robot, Cowboy Jimmy, Veliki strah, Koncert za mašinsku pušku, Krava na mjesecu, Gubecziana, Skakavac te cjelovečernjih igranih Sedmi kontinent, Akcija stadion, Gosti iz galaksije) je 1961. dobio, kao prvi neamerički autor, Oscara za animirani film Surogat. Osim nešto zaslužene slave, poslije odlaska u mirovinu primao je 3.400 kuna, što je Lila naslijedila. Po njemu nije nazvana niti jedna ulica ili institucija, a pri kraju života su mu i onemogućili rad, pa i sam ulazak u zgradu Zagreb filma. Tek je predsjednik Ivo Josipović 2011. priredio proslavu pedesete obljetnice dobivanja Oscara, ali Vukotića više nije bilo među živima.
Iza njega, i sada Lile, ostao je ormarić s preko stotinu i pedeset nagrada koje je dobio za svoj stvaralački rad na animiranom i igranom filmu. Lila ih je namijenila Muzeju suvremene umjetnosti. Valjalo bi poštovati njenu zadnju želju i osigurati trajnu uspomenu na Dušana Vukotića i njegovu Kraljicu.
Posljednji ispraćaj Melite Lile Andres Vukotić održan je 4. srpnja na krematoriju u Zagrebu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com