Akademska grafičarka, likovna i grafička urednica, ilustratorica, multimedijalna umjetnica, filmska glumica koja je svojevremeno bila jedna od najvećih jugoslavenskih filmskih zvijezda, i autorica amaterskih filmova Jagoda Kaloper, rođena 19. lipnja 1947. u Zagrebu, umrla je 1. listopada 2016. u Beču, samo tri mjeseca nakon dijagnoze teške i pokazalo se, fatalne bolesti.
Prvu je ulogu ostvarila 1965. godine kao Vera u omnibusu Ključ, redatelja Antuna Vrdoljaka, Krste Papića i Vanče Kljakovića, a odmah zatim nastupila u kultnom filmu Vatroslava Mimice Ponedjeljak ili utorak, pa dvije godine poslije kao Nataša u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata redatelja Branka Ivande. Vjerojatno je njena najpoznatija uloga Višnje u Lisicama Krste Papića iz 1969. godine, za koju je dobila Srebrnu arenu u Puli. Zlatnu je arenu dobila za ulogu u Kući Bogdana Žižića, iz 1975. (i poklonila je Fondu za gladnu djecu). Za većinu uloga vrijedi ocjena da je bila izuzetno prirodna i nepatvorena u izričaju. Nekim je ulogama i šokirala publiku, nesviklu na erotske scene i lijepo, golo žensko tijelo i borila se protiv novinarskih stereotipa o scenskoj golotinji koja se izjednačava s navodnom glupošću i praznoglavošću glumica.
Glumila je i u filmovima W.R.-Misterije orga(ni)zma Dušana Makavejeva iz 1971. (nakon čega joj se u Cannesu otvorila mogućnost međunarodne, holivudske karijere, koju međutim svojom voljom nije ostvarila) odnosno Kud puklo da puklo Rajka Grlića iz 1974., (glumila je i u njegovom filmu Samo jednom se ljubi, 1981.), a zanimljivo je da je u oba iz sedamdesetih tumačila likove koji su se zvali kao i ona, Jagoda. Zadnju je filmsku ulogu, onu zabavljačice Sefard, odigrala 2004. u filmu Družba Isusova redatelja Silvija Petranovića.
Bila je likovna i grafička urednica Modre laste, a zatim kao slobodna umjetnica svojim biciklom obilazila tiskare u kojima su se štampale publikacije za koje je radila ilustracije ili grafičku pripremu, ilustrirala veliki broj knjiga, neko se vrijeme bavila redizajniranjem kartonske ambalaže Tvornice ulja Zvijezda, organizirala i provodila performanse, bila aktivna na feminističkoj sceni boreći se za emancipaciju žena. Sa suprugom, arhitektom Radovanom Tajderom i kćeri Anom i unukom Kaiem živjela je malo u Beču, više u Zagrebu.
Za svoja je likovna ostvarenja, posebno za video-rad Žena u ogledalu 2010. godine dobila nagradu MSU.
Koncem prošle godine otvorena je njena velika (i, tada se nije znalo, posljednja) izložba u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, naslovljena po filmu Billya Wildera Bulevar sumraka u kojem Gloria Swanson glumi (samu sebe), svjetski poznatu filmsku glumicu devastiranu spoznajom da više nije ni mlada ni slavna ni lijepa.
To nije bila priča Jagode Kaloper. Nije bila opterećena slavom, živjela je i radila kao glumica, likovna umjetnica, domaćica, majka i baka, susjeda, feministica i još puno toga. Znali smo se sresti u parku između Barčićeve i Biankinijeve, gdje bi šetala sa svojim psićem. Uvijek bi srdačno pozdravila, iako se nismo poznavali. Bila je uvijek posebna.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com