Javnim, više radnim nego svečanim snimanjem 1708. emisije Zašto tako?, koja je na programu Radio Zagreba odnosno Hrvatskog radija punih četrdeset godina, dok istovremeno Radio slavi devedeset, a Televizija šezdeset godina postojanja, obilježen je velik i značajan jubilej te emisije.
U četiri desetljeća emitiranja uvijek se govorilo o problemima mladih ali i o njihovim uspjesima i dosezima, o pitanjima odgoja, obrazovanja i odrastanja, o stvarima koje zanimaju mlade i zato pitaju zašto tako?, jednako kao što odrasli pitaju zašto tako? njih. Najveći je dio emisija snimljen na terenu, u školama, učeničkim domovima, sportskim klubovima, ili na stručnim skupovima na kojima se govorilo o problemima mladih. Sugovornici su bili djeca i mladi, ali i njihovi roditelji, nastavnici, stručnjaci raznih profila. Nije mali broj nekadašnjih učenika osnovnih i srednjih škola, sugovornika Zašto tako? koji su danas uvaženi eksperti na područjima kojima se bave, od odgoja i obrazovanja do astrofizike, neki i s međunarodnim karijerama, a i nekih koji su se, po uzoru na Višnju Biti, posvetili novinarstvu pa su danas njeni kolege i suradnici.
Jer, cijelo je vrijeme emisija vezana uz ime autorice Višnje Biti, urednice u Obrazovnom i dječjem programu. Rođena u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju i na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost i filozofiju, Višnja se još u studentskim danima stala zanimati za novinarstvo, prije svega radijsko. I danas zna reći da je radio idealan medij, jer nema kamera i svih onih tehnikalija koje odvlače pažnju sugovornika, pa u tišini na kojoj pri snimanjima uvijek inzistira, dobije od njih najviše i najiskrenije. Ipak, vremenom je popustila medijskom izazovu pa je snimila niz televizijskih priloga s istom temom, a opet na poticaj kolega, ali i vlastite unutrašnje potrebe, napisala i tri knjige, Zašto tako? s najeksponiranijim temama radijskog serijala, Ja u zrcalu, koja se bavi pričama o roditeljstvu i brojnim izazovima koje ono donosi i Samo još jedanput, posvećene problemima ovisnosti koja je znatno previše prisutna među mladima, sve u izdanju Školske knjige.
Tako se okušala i dokazala u tri medija, radijskom, televizijskom i knjiškom, a da je svugdje uspjela svjedoče između ostalog i brojne nagrade i priznanja, među kojima valja izdvojiti nagrade Hrvatskoga novinarskog društva Zlatno pero (1982) i Marija Jurić Zagorka (1997), odnosno godišnju nagradu Hrvatske radiotelevizije za 2001. i nagradu Ivan Šibl.
Stoga ne čudi da su se na snimanju 27. travnja u studiju Zvonimir Bajsić okupili svi, od suradnika i sugovornika, od UNICEF-a i Ureda pravobraniteljice za djecu do OŠ Marije Jurić Zagorka i XIII. gimnazije, MMC SKIG Gunja i predstavnika Općine Bednja, svi koji su htjeli svojim sudjelovanjem odati priznanje i izreći zahvalnost.
Višnja Biti već dugo sudjeluje i u raznim aktivnostima vezanim uz film, posebno uz Hrvatski filmski savez. Dugogodišnja je voditeljica specijalizirane radionice za radijsku reportažu na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, od samog početka novinarski prati Filmsku reviju mladeži i Four River Film Festival u Karlovcu, a puno je desetljeće prisutna i na susretima Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva odnosno Dječjem filmskom kampu u Motovunu i Poreču.
Po vlastitom je scenariju režirala, s Miljenkom Bolančom, dokumentarno-igrani film Ljubav nije slijepa snimljen 2004. godine u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, većim dijelom na Kubi, o Mariji Hack i Zlatku Zoranoviću, slijepom paru iz Rijeke. Dvoje ljudi koji su imali, poput svakog od nas, svoje posebne živote upoznalo se u zrelim godinama, pokušavajući na Kubi povratiti bar dio vida, pa su odlučili nastaviti život zajedno. Tako je Višnja zakoračila i u četvrti, filmski medij.
A sada nastavlja svoj novinarski posao, svoju vokaciju, i dalje. Poslije 1708. emisije Zašto tako? dolazi 1709., i druge. Još je mnogo djece (i poneki odrasli) koje valja zapitati zašto tako?
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com