Dok gledaju jedan od niza izvrsnih dokumentaraca (sad svejedno jesu li radovi profesionalaca u programu odraslih ili dječja ostvarenja u programu Malog DOKUarta), jedan gledatelj šapće drugomu: Ovo je bolje nego da gledam film!
Od 5. do 11. listopada u Bjelovaru su održani osmi Dani dokumentarnog filma DOKUart, a između ostalih na njima su prikazani filmovi U vrtlogu plesa nizozemskog autora Andrea Schreudersa, hrvatsko-njemačko-rumunjska koprodukcija Gangster te voli redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića, portugalski Praxis Bruna Moraesa Cabrala, njemačko-hrvatsko-bugarska koprodukcija Posljednja ambulanta kola Sofije Iliana Meteva, Leteća Anne nizozemske scenaristice i redateljice Catherine van Campen, Muški film Nebojše Slijepčevića, The Strange Fruit Ivana Faktora, Gospa, kopti i ja francuskog redatelja Namira Abdela Messeeha, Presuda Đure Gavrana, Matijini zakoni nizozemskog autora Marca Schmidta, Vivan las antipodas Victora Kossakovskog, nastao u njemačko-nizozemsko-argentinsko-čileanskoj koprodukciji, pa hrvatski klasik Predvečerje Eduarda Galića, iz 1966. godine te Biba struja srpskih redatelja i scenarista Dušana Šaponje i Dušana Čavića.
Otvorena je i izložba Camera obscura u Foto-klubu Bjelovar, koju je kao dio projekta osmislila Zlata Medak, održana posebna projekcija austrijskog filma Mama ilegalka redatelja Eda Moschitza, za učenike bjelovarskih srednjih škola i četrdesetak projekcija u DOKUbusu na korzu, među kojima su bili recentni naslovi ali i klasici dokumentarnog filma, od Pretty Dyana Borisa Mitića, Srbija, Tolibu dibu dauchyu Borisa Despodova, Makedonija, Wagah Supriyo Sena, Indija, preko Placa Ane Hušman, Hrvatska, Vjernika Namika Kabila, Bosna i Hercegovina, djela hrvatskog klasika Petra Krelje Ponude pod broj, Recital, Splendid isolation i Mariška band, Zaboravljeni raj Ena Mikania, Dnevnik male ptice latvijskog autora Edmundsa Jansonsa, Selo koje tone mađarskog redatelja Martona Szimaija, Doviđenja kako ste? Borisa Mitića, Ljudi s mliječnog puta Miroslava Mikuljana, hrvatski klasik Ljudi s Neretve Obrada Gluščevića, Pismo Bogu poljskog redatelja Marcela Lozinskog, Splitski akvarel Borisa Poljaka, Kelte Đure Gavrana, hrvatski klasik Šije Nikole Babića, Trka za život srpskog autora Mladena Matičevića, Kino moje malo Armina Grgića i Zvonimira Karakatića, Novo nebo i nova zemlja Marija Potočkog i Franje Matešina, Nek se čuje i naš glas Krste Papića, Oblak Miroslava Sikavice i Ive Kraljević, Panchabhuta indijskog redatelja Mohana Kumara Vlasala i Veliki dan pobjednika prošlogodišnjeg DOKUarta Đure Gavrana, kao i pobjednički filmovi djece Hana i Tin, OŠ Rudeš, Zagreb (2010), Sjaj rudeške zvijezde, OŠ Rudeš, Zagreb (2011), Voljeti nogomet u Podgajcima, MMC SKIG Gunja (2011), Afrika, Filmska družina Druge OŠ Bjelovar (2012), i radionički filmovi s Malog DOKUarta, Zumzin povratak (2010), Mali princ (2011) i Ta fa te fe ta (2012), kao i odabir zapaženih prošlogodišnjih dječjih radova poput U zemlji dječurliji, Ivana O., 47 žica, srce i prsti, Lipo je na didinom stanu i kompilacija Kino SKIG.
Održan je i DOKUart susret u Narodnoj knjižnici na kojem je Zdenka Gold govorila o temi Filmski producent-što je to?, pa koncert grupe Norma Belle, a dio programa prikazan je, tradicionalno, i u Bjelovaru susjednim mjestima pa su tako stanovnici Kapele mogli u svom mjesnom domu vidjeti film Gangster te voli.
Posjetitelji su uživali od početka do kraja, svakoga dana ovogodišnjeg DOKUarta, od kao i uvijek zanimljive i posebne uvodne špice i fotografiranja s naočalama DOKUarta do nezaboravne atmosfere filmskih razgovora u Lemon baru, pa onaj gledatelj s početka, koji je zblenuto pogledao neki dokumentarac i rekao da je to bolje nego da gleda film (neki, recimo, s punio šore, ševe i šege, kakvi već jesu publici omiljeni filmovi), nije niti znao da je izrekao možda ponajbolju kritiku DOKUarta 2013.
Duško Popović