Ciklus filmova Vatroslava Mimice i razgovor s redateljem
Petak 1. ožujka
19:00 STRAŠILO (1957), animirani, Zagreb film, 10 min
U OLUJI (1952), igrani, Jadran film, 84 min
21:00 SAMAC (1958), animirani, Zagreb film, 12 min
PROMETEJ S OTOKA VIŠEVICE (1964), igrani Jadran film, 94 min
Subota, 2. ožujka
17:00 HAPPY END (1958), animirani, Zagreb film, 9 min
JUBILEJ GOSPODINA IKLA (1955), igrani, Jadran film, 74 min
19:00 KOD FOTOGRAFA (1959), animirani, Zagreb film, 9 min
PONEDJELJAK ILI UTORAK (1966), igrani, Jadran film, 77 min
21:00 ŽENIDBA GOSPODINA MARCIPANA (1963), igrani, Zora film, 11 min
RAZGOVOR S VATROSLAVOM MIMICOM (voditelj: Juraj Kukoč)
Četvrtak, 28. ožujka
19:00 INSPEKTOR SE VRATIO KUĆI (1959), animirani, Zagreb film, 11 min
KAJA, UBIT ĆU TE (1967), igrani, Jadran film, 80 min
21:00 MALA KRONIKA (1962), animirani, Zagreb film, 11 min
HRANJENIK (1970), igrani, Jadran film, 87 min
Petak, 29. ožujka
19:00 JAJE (1959), animirani, Zagreb film, 11 min
DOGAĐAJ (1969), igrani, Jadran film, 91 min
21:00 TIFUSARI (1963), animirani, Zagreb film, 13 min
SELJAČKA BUNA 1573 (1975), igrani, Jadran film, Croatia film, 130 min
Subota, 30. ožujka
19:00 PERPETUUM & MOBILE, LTD (1962), animirani, Zagreb film, 4 min
POSLJEDNJI PODVIG DIVERZANTA OBLAKA (1978), igrani, Jadran film, Croatia film, 107 min (digitalna restauracija)
21:00 VATROGASCI (1971), animirani, Adria film, 11 min
BANOVIĆ STRAHINJA (1981), igrani, Jadran film, Avala film, Zvezda film, R.V. Hirchberg / R. Kalmovicz Filmproduktion, Neue Tele – Contact, München, 104 min
Prvak domaćeg modernističkog filma
Teško je reći koji je najbolji hrvatski filmski redatelj. Hrvatska nema svojeg Ingmara Bergmana ili Pedra Almodóvara. Ali, kad bismo kvalitativnom dodali kvantitativno, jedan od onih koji se zaista ističe jest Vatroslav Mimica. Čovjek je napravio, za hrvatske prilike, popriličan broj igranih filmova, među kojima je i nekoliko klasika domaćeg filma. Također, režirao je solidan broj animiranih filmova, među kojima neki čine vrhunce ne samo domaćeg već i svjetskog animiranog filma. Na prošlogodišnjem obimnom predstavljanju hrvatske kulture u Francuskoj, koji je bilo rezultat odabira francuskih selektora, Mimica je dobio nagradu za životno djelo.
U obimnoj retrospektivi u kinu Tuškanac vidjet ćemo gotovo sve Mimičine filmove. Nedostajat će samo kratki igrani film Telefon i dugometražni igrani film talijansko-jugoslavenske produkcije Tvrđava Samograd. Mimičina makedonska produkcija Makedonski dio pakla nastao u produkciji Vardar filma, restauriran foto kemijskim postupkom i potom digitaliziran, bit će prikazan krajem godine, u sklopu predstavljanja Makedonske kinoteke u Zagrebu i Splitu.
U sklopu retrospektive u kinu Tuškanac bit će održan i razgovor s uglednim redateljem.
Mimica debitira s dva klasična fabularna igrana filma, U oluji (1952.) i Jubilej gospodina Ikla (1955.), a u modernističke vode otisnuo se kroz animirani film. I u tom mediju počeo je kao klasičar, filmom Strašilo (1957.), ali već njegov drugi film, hvaljeni Samac (1958.), dosljedan je primjer zagrebačke modernističke reducirane animacije, koju još radikalnije koristi u svojim slijedećim filmovima, među kojima se ugledom ističu Inspektor se vratio kući (1959.) i Mala kronika (1962.). Tek nakon uspjeha u animaciji, Mimica je odlučio raditi i modernističke igrane filmove. Logično, jer je pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Mimica krenuo režirati, modernizma u jugoslavenskom, pa i svjetskom igranom filmu bilo tek u tragovima, a šezdesetih već je bio u punoj snazi. Mimica je u igranim filmovima upotrebljavao sve ono što je krasilo filmski modernizam ili neke njegove vidove – razlomljena struktura filma, nelinearna i oslabljena fabula, otuđeni i zbunjeni pojedinac umjesto junaka, nesigurnost i nepostojanje istina, politička angažiranost itd. Njegovi filmovi Prometej s otoka Viševice (1964.), Ponedjeljak ili utorak (1966.) i Kaja, ubit ću te! (1967.) kvalitetom se mogu nositi s uzornim primjerima europskog modernističkog filma. U kasnijoj fazi karijere Mimica se, poput Papića, priklonio klasično fabularnom stilu, ali, za razliku od Papića, nije odbacio utjecaje modernizma. Zanimljivo jest da Vincent Malausa, urednik podliska Cahiers du Cinema posvećena hrvatskom filmu (studeni 2012.) u kojem se, tipično za francuski ukus, najviše slave modernistički prinosi hrvatskog filma, kao dva najbolja Mimičina filma ističe uratke iz njegove druge, klasične faze Događaj (1969.) i Seljačka buna (1975.). Ta dva filma, za razliku od „standardnog“ modernizma prethodnih Mimičinih filmova, odskaču neobičnim spojem klasičnog i modernističkog. Događaj je jezoviti triler u šumi, koji reduciranošću i pomaknutošću atmosfere nadilazi neobičnost slavnog filma s kojim ima dodirnih točaka – Oslobađanje (1972.) Johna Boormana. Epski povijesni film Seljačka buna jest, također, primjer žanrovskog filma s dodatkom modernizma. Osim ova dva filma, iz kasnije Mimičine faze mogli bi izdvojiti i Posljednji podvig diverzanta Oblaka (1978.), zanemareni film koji čeka revalorizaciju. (Juraj Kukoč)