Među korisnicima Doma umirovljenika Centar u zagrebačkoj Klaićevoj ulici po mnogo čemu se izdvaja gospođa Hella Hoffman. Ne samo zato što i dalje zna veselo zasvirati na svojoj harfi, bilo za osobnu radost, a ponekad za društvo, i u Domu i izvan njega. Premda je 30. lipnja navršila 94 godine, svježa je duhom, otvorena novim spoznajama i novim susretima sa zanimljivim ljudima. Slabo vidi, pa svoje harfističke skladbe svira po sjećanju, iako je cijeloga života, i kao izvoditeljica i kao pedagoginja bila okrenuta notama, i uvjerena kako su one jedina sigurna vodilja u svakom umjetničkom nastupu. U zadnje vrijeme i sve teže hoda, ali i iz invalidskih kolica sjaje njene tople oči i odzvanja glas iz kojeg se osjeti i veliko životno iskustvo i ljubav prema svakomu tko tu ljubav bar malo zaslužuje.
Ne čudi da je Hella Hoffman, kao vrsna harfistica i kao učiteljica praktično svih suvremenih harfistica iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, pa i šire, bila odavno u žiži medijskih zanimanja, da su o njoj snimljene radijske reportaže i napisani brojni članci, a prošle godine su o njenom životu i radu film zaželjeli sačiniti i učenici osnovne škole.
Photo by Katica Šarić
Na uzorno organiziranoj projekciji, održanoj u utorak, 25. rujna 2012. godine u prostorima Doma umirovljenika Centar, prikazan je film 47 žica, srce i prsti kojeg su 2011. godine snimili učenici zagrebačke Osnovne škole Rudeš, članovi Udruge za promicanje multimedijalnog stvaralaštva u svrhu prevencije „Hodači po žici“, pod vodstvom Mirjane Jukić, prof. i Katice Šarić, socijalne pedagoginje. Film je na 49. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece održanoj prošle godine u Varaždinu odabran među deset najboljih, kako po mišljenju stručnoga žirija tako i po mišljenju žirija djece, a uvršten je među nagrađene i na Malom DokuArtu pa će nagradu primiti 12. listopada u Bjelovaru.
Na projekciji su u prepunoj dvorani Doma umirovljenika Centar mjesta našli i brojni učenici OŠ Rudeš, a među njima i nekoliko autora filma, danas već srednjoškolaca koji i dalje ostaju aktivno raditi u Udruzi za promicanje multimedijalnog stvaralaštva u svrhu prevencije „Hodači po žici“. Nagrađeni burnim pljeskom i laskavim kritikama i ocjenama o visokoj razini svoga rada mladi su filmski autori najavili i mogućnost nastavka suradnje, bilo snimanjem novih filmova o brojnim zanimljivim osobama koje su danas korisnici Doma umirovljenika Centar u Zagrebu, bilo organiziranjem filmske radionice u kojoj bi zajedno učili kako snimiti vlastiti film.
Uostalom, dio sadašnjih korisnika ponosi se svojim doprinosom i ulogama statista u cjelovečernjem filmu Igora Mirkovića Noćni brodovi, a tu su i kazališna i druga iskustva, pa sve skupa predstavlja solidan temelj za nastavak najavljene suradnje.
Filmska je večer u Domu umirovljenika Centar završena živim razgovorom o elementima filma, pitanjima zainteresiranih veterana o načinu osmišljavanja i nastanka filma, o razlikama i sličnostima između dječjeg i profesionalnog filmskog stvaralaštva, o mogućnostima i oblicima njihova sudjelovanja te - ukusnom tortom od oraha koju su, kao svojevrstan honorar za svoj rad s užitkom pojeli mladi filmski autori. Na projekciji jedino nije bila Lucija, vrsna članica „Hodača po žici“, ali ona je kao i često u proteklih godinu dana, posjetila svoju prijateljicu gospođu Hoffman istoga jutra, pa su se lijepo ispričale.
Jedna je filmska priča tako dobila i svoj topli, ljudski, međugeneracijski kadar!
Duško Popović