„Žamor komentara na film, miris kokica, red za kino ulaznice podsjetio nas  je na dobra stara vremena, ali nadamo se i buduća!“

14. veljače 2012. – u kinu Edisonu kao da je vrijeme stalo. Barem na jedan dan Karlovac je živio neku drugu kinu priču. Kao da se se kino probudilo iz petogodišnjeg zimskog sna. Paradoksalno, upravo ni snijeg ni led ni ostale vremenske (ne)prilike nisu omele 1.800 karlovčana da nakon dugo vremena film pogledaju u svojem kinu – u Edisonu.

Kinoklub Karlovac u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom već posljednje dvije godine konstantno ukazuje na kino problematiku grada Karlovca. Prvo putem distribucije filma Na putu u veljači 2010., gdje su upravo kinoklubaši bili partnerska organizacija prilikom karlovačke projekcije filma u sportskoj dvorani. Zatim kroz organizaciju međunarodnog srednjoškolskog filmskog festivala (slogan festivala 2010. godine Još nema kino ali ima filma jasno je davao do znanja o čemu se radi, a godinu dana kasnije festival je otvoren upravo u Edisonu), te i pokretanjem projekta Karlovačkog riječnog kina – open air kina na obali rijeke Korane u srpnju 2011. Organizacija proslave 92. rođendana može se reći da je samo točka na i dosad pokrenutih akcija. Točka koja bi trebala pokazati da kino Edison uz sve svoje manjkavosti (koje se prvenstveno tiču stanja same dvorane)  i dalje jest kino – kino priraslo srcu svim karlovčanima.

14. veljače 1920. kino Edison je bila najveća kino dvorana u Hrvatskoj. Kako kaže članak iz novina sačuvan iz tog vremena, radilo se o velegradskoj instituciji sa 640 mjesta. 92 godine kasnije bilo ih je dvostruko manje tokom dnevnih projekcija, no to nije spriječilo čak 1500 đaka iz 14 škola sa šireg gradskog područja da pogledaju film kojeg je u hrvatskim kinima u posljednjih par mjeseci vidjelo preko 80.000 gledatelja, da pogledaju svog lektirskog junaka na velikom platnu. Svih pet projekcija filma Koko i duhovi bilo je rasprodano, a dan uoči održavanja događaja uvedena je i ranojutarnja projekcija. Većina mališana prvi je je bila u Karlovcu u kinu. Za večernje projekcije, Edison je odjenuo novo ruho. Preobličio se u pravi kino-bar sa stolicama posloženih oko prigodnih stolića. Kao u pravom kafiću. Ali s pogledom na filmskom platno i pićem uključenim u cijenu ulaznice. Gold class u karlovačkom stilu – gledatelje je ova inovacija oduševila.  Iako na večernjem programu nisu bili klasični mainstream filmovi hollywoodske produkcije, karlovčani su pokazali da znaju itekako cijeniti europsku filmsku industriju. Filmove Provjerena kopija i Irski put pogledalo je 300tinjak gledatelja. Žamor komentara na film, miris kokica, red za kino ulaznice podsjetio nas  je na dobra stara vremena, ali nadamo se i buduća!

„Kino je nekakvo romantično mjesto, gdje možeš izaći sa svojim prijateljima, sa dečkom, gdje možeš uživat! U kinu sam zadnji puta bila u 5 razredu, jako mi je žao jer su mi doživljaji bili super i falilo mi je sve to! Nadam se da će se kino opet otvoriti i da ćemo uživati u svojoj mladosti i kinu! Želimo potaknuti grad da nam obnovi kino jer nam je to zbilja potrebno!“ pri izlasku iz dvorane rekla je srednjoškola Marija Pajić. Profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi Dubovac, Ivančica Šebalj svojim razmišljanjima samo se nadovezala na Marijinu izjavu: „U moje vrijeme mi smo znali po sat vremena stajati u redu da bi došli do karata za neki film; čak je jedna kolegica iz škole zbrisala s nastave kako bi svi mogli ići u kino. Osjećaj u kinu je isti kao prije, jako mi nedostaje i ne mogu vjerovati da je ovu zgradu nemoguće obnoviti kao moderno kino!“ Karlovčani su očito i više nego složni u izjavi da se po kinu grad poznaje! „Naša akcija je pilot projekt, vratili smo kino na jedan dan. Ideja je da se kino vrati na redovitoj bazi, ne nužno na dnevnoj, tako da građani mogu biti u toku s recentnom filmskom produkcijom i da to mogu gledati kako je i najbolje gledati filmove - na velikom ekranu", izjavio je, u ime organizatora, Kinokluba Karlovac i poduzeća Zvijezda d.o.o., Marko Pekić.

Vjerujemo da se na pilot projektu neće stati. No, bitno je promisliti što i kako dalje – riječ je o zapravo dvostrukoj problematici: Pitanje Edisona nebi trebala biti samo pitanje vlasnika istoga, s obzirom da se radi o kino dvorani izuzetne povijesti i kulturnog značaja. Stoga bi se u rješavanje problema iste svakako trebali uključiti, s jedna strane Grad Karlovac, ali i s druge strane, nadležno ministarstvo, Ministarstvo kulture. Jednako tako, ostaje pitanje kina kao kina. Zašto Edison ne bi funkcionirao kao svojevrsni centar kulture. U tom kontekstu projekcije na tjednoj bazi sasvim su realna opcija, zaključila je, ispred Kinokluba Karlovac Marija Ratković. Uostalom, upiti građana kada će biti sljedeća projekcija uopće nisi bili rijetki.