Pulska filmska tvornica od 2004. godine sustavno educira nove pulske filmske stvaratelje i producira njihove filmove kroz jednomjesečnu Ljetnu radionicu izrade filma unutar Festivala igranog filma u Puli. Do sada je kroz radionice prošlo 40 polaznika od kojih su se pojedina imena istaknula kao nositelji autorskog pulskog neprofesijskog filma te je dosada realizirano 48 kratkih dokumentarnih, igranih i eksperimentalnih filmova. Filmovi su prikazani na preko 10 festivala u zemlji i inozemstvu te su ukupno dobili 6 nagrada i priznanja.
U ožujku 2009. Tvornička vrpca nije htjela stati nakon ljetne produkcije te je osnovana istoimena udruga koja djeluje kroz čitav niz filmskih edukacija, programa i produkcija.
1. Zlatko Pančić: Mladi i usmjereni 06' 38'' 2004.
Kamera: Blanka Buić, Marko Zdravković-Kunac
Montaža: Marko Zdravković-Kunac
Dvoje 19 godišnjaka, lijevo orijentirani panker - anarhist i desno orijentirani nacional-socijalist, govore o svojim radikalnim svjetonazorima, životnim stilovima, toleranciji i netoleranciji drugih i drukčijih … o svojim pogledima na vlastitu budućnost.
2. Pero Šćulac: Biciklist 04' 49'' 2004.
Kamera: Pero Šćulac
Montaža: Pero Šćulac
Priča o jednom danu ispričana iz kuta jedinstvene cjeline: bicikla-biciklist.
3. Martin Bastijanić: Živi život 06' 55'' 2007.
Kamera: Boštjan Veselič
Montaža: Martin Bastijanić
Film prikazuje svakodnevni život uličnog žonglera na sunčanoj strani financija: tamo gdje nema stalnog radnog vremena i ...KREDITA.
4. Velimir Todorović i Rajko Ban: …i na kraju mravi pojedu ribu 05' 33'' 2007.
Kamera: Boštjan Veselič
Montaža: Velimir Todorović i Rajko Ban
Unutar grada, unutar jednog dana, radnici hrle iz svojih staništa tvoreći živo tkivo grada. Nijema masa kao jedini opravdavajući razlog urbanog bivstvovanja. Fragmentirani zvukovi njihovog rada rezoniraju s bezvremenim potencijalom društva da se promjeni i da biva promijenjeno.
5. Maja Koroman: Autobiografski, kostimirani 07' 55'' 2007.
Kamera: Boštjan Veselič
Montaža: Maja Koroman
Autobiografski kratki dokumentarac Maje Koroman – žene, farmaceutkinje, glumice, akrobatkinje. Fokus, ili bolje rečeno disperzija ovog filma su Majini prolasci kroz različite privatne i profesionalne uloge. Lirski, ali komično ovaj film govori o samoizražavanju i nerazumijevanju koje nastaje iz stalnog ovladavanja vlastitim identitetima.
6. Igor Šaponja: Šjora Rina Smajla 12' 33'' 2007.
Kamera: Dinka Radonić
Montaža: Igor Šaponja
Gospođa Rina priča nam svoj život od uhićenja, deportiranja u koncentracioni logor, preživljavanja, oslobođenja, dugog i iscrpljujućeg povratka kući, normalizaciji života (nakon povratka iz logora još je godinu dana spavala u dvorištu na zemlji jer se nije mogla naviknuti na krevet).
Usprkos strahotama, gospođa Rina je sretna i bogata žena jer je okružena djecom i unučadi. Česta je gošća u osnovnim i srednjim školama, gdje djeci bez patetike i samosažaljenja pokušava predočiti strahote koje nastaju „kada ljudi ne razmišljaju svojom glavom, već puštaju da to drugi rade za njih“.
7. Zlatko Pančić: Kako sam... 06' 05'' 2008.
Kamera: Dinka Radonić
Montaža: Zlatko Pančić
Depresivni tridesetogodišnjak provodi dane zatvoren u stanu. Želeći riješiti problem počinje tražiti savjete od prijatelja i roditelja.
Pokušavajući slijediti sve sugestije nađe se u kaosu suludih ideja, uvjeren da je na pravom putu.
8. Maja Koroman: Traži se Happyend 14' 25'' 2008.
Kamera: Dinka Radonić, Velimir Todorović
Montaža: Maja Koroman
Autorica filma, kao i njene prijateljice, imaju oko 30 godina, dobar posao, dobro izgledaju …i same su.
Odluče napraviti reklamu u kojoj eksplicitno traže dečka s telefonskim brojem i popisom zahtjeva. U filmu pratimo reakciju publike i 'dečkiju' nakon prikazivanja reklame u pulskoj Areni za vrijeme Festivala igranog filma.
9. Vanja Ujčić: Kuda plovi ovaj brod 01' 25'' 2009.
Kamera: Kristijan Burlović
Autobiografski film o muško-ženskom odnosu.
10. Maja Dražić: Katarina 15' 30'' 2010.
Kamera: Kristijan Burlović
Radnja filma odvija se u napuštenom i razorenom kompleksu bivših vojnih zgrada koje se nalaze na obali mora, nedaleko Pule. Katarina se, intervenirajući u prostoru i unoseći svakodnevnicu u napuštene prostorije vojnih zgrada, suočava s osjećajima usamljenosti,
napuštenosti, otuđenosti, gubitka i boli, te na taj način nastoji preispitati i oživjeti, te sastaviti priču svojeg unutarnjeg svijeta.
trajanje oko 82 min.
ulaz besplatan