U Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu održana je u četvrtak, 2. lipnja, neformalna promocija knjige Avantura linije, s podnaslovom 699 crteža ispod šestinskog šeširića, autora Nedjeljka Dragića, i razgovor s umjetnikom kojeg su vodili urednica izdanja Diana Nenadić i pisac predgovora Nenad Polimac.
Knjiga Avantura linije osebujno je autorsko ostvarenje sastavljeno, baš kako joj naslov govori, od gotovo sedamsto crteža kojima Dragić ilustrira svoju opsesiju kretanjem u prostoru i mogućnostima animacije da ga predstavi na razne načine.
Nedjeljko Dragić rođen je 1936. godine u Paklenici, a već 1953. počinje se baviti karikaturom i priređuje prve izložbe svojih radova. Prvu knjigu karikatura naslovljenu Leksikon za nepismene izdao je 1966. godine. Početkom šezdesetih počinje se baviti animiranim filmom, u Zagreb filmu u kojem radi kao crtač, glavni crtač, animator i redatelj, a jednako se uspješno bavi crtanjem stripova, karikaturom i ilustracijom. Radio je s Kostelcem, Vrbanićem, Dovnikovićem i drugima, a 1965. snimio svoj prvi autorski film Elegija, da bi nastavio s radovima Krotitelj divljih konja, Možda Diogen, Idu dani, Vrata, s Brankom Ranitovićem, Tup-tup, koji je bio nominiran za Oskara, Dnevnik, za koji dobiva između ostalih i Nagradu grada Zagreba, a realizirao je i mini-filmove Per aspera ad astra, Striptiz i druge. Sedamdesetih je godina u Večernjem listu i VUS-u objavljivao strip seriju Tupko, duhovite šlajfne od po četiri crteža u nizu, kojima je istodobno, nekada vrlo žestoko, a uvijek duhovito komentirao politička i druga zbivanja u društvu te istovremeno probijao (i doslovno!) okvire stripa i uvodio neke nove pristupe u prezentaciji njegovih mogućnosti. Kritičari su u animaciji naglašavali njegovu karikaturalnost, simbolizam, slobodno povezivanje grafičkih i poetskih motiva, a posebno okretanje problemima maloga čovjeka i njegove nemogućnosti da se uspješno bori protiv svakodnevnoga života i svih njegovih manifestacija.
Snimio Milan Bukovac
Od početka devedesetih Dragić živi u Njemačkoj, gdje se naravno i dalje vrlo uspješno bavi animacijom, ilustracijom i stripom, iako je i na ovom razgovoru pokušao sve to demistificirati pa ustvrdio kako uživa čitati stripove, ali ih ne voli crtati,.kako mu je danas najljepše gledati kroz prozor nedaleki gradski park u kojem voli umirovljenički sjediti, kako je u socijalizmu spadao s nogu od posla, a u kapitalizmu otkrio čari ljenčarenja te se stalno vraća velikom natpisu "Animacija je posao za idiote!" kojeg je godinama držao na zidu svoje sobe u Zagreb filmu, a sklanjao ga tek na molbu ili naredbu šefova, kada su im u posjet dolazili neki važni domaći drugovi ili strana gospoda, pa ga opet stalno vraćao na isto mjesto.
Neizmjerno šarmantan, duhovit i samoironičan, Nedjeljko Dragić dokazao je po tko zna koji put da je s pravom uvršten među najveće autore stripa, karikature, ilustracije i animiranog filma u svjetskim razmjerima i da posve sigurno nije još dao sve što može u svakoj od svojih aktivnosti. Ugodnih manje od sata razgovora u Medijateci i znatno duže ispred nje, u društvu dugogodišnjih prijatelja, suradnika i poštovatelja još su jedan u nizu kamenčića od kojih je sastavljen impresivan mozaik njegova života i rada i snažan poticaj da zaželimo još mnoštvo sličnih razgovora, susreta i druženja. I poneku novu knjigu, strip, ilustraciju, karikaturu i animirani film!
Susret s Nedjeljkom Dragićem organizirali su Hrvatski filmski savez i Animafest 2011.
Duško Popović